Ilirik | Mladen Blažević

IZDAJICE

– Reci Miljane?

– Znam kakva je kazna, ali nismo mi bježali. Nismo izdajice. Ja nisam. Vidiš, većina smo se vratili. Žene i djeca, porodice nam gladuju. Morao sam da im donesem nešto soli i hrane. Da ulovim nešto za zimu, dovučem drva. Jedno mi dijete umrlo možda je se i sjećaš. Poštedi život! Poznajemo se Batone… odmalena. Barem mene… mene znaš.

– Znam te Miljane. Znam da ne lažeš. Al moram, jer te znam. Da drugi vide. Odvedite ih na gubiliše! Prije okupite vojsku da svi vide!

Baton je osim vojske koja se povremeno osipala imao i drugih nevolja. Baton Breuk je oduvijek neumjereno pio, ali sada njegovom vojskom ni nije upravljao on nego medovina i pivo. Pri donošenju odluka više nije dugo vijećao s Pinesom i vijećem staraca, nego s vrčevima poslaganim po njegovom šatoru. Zato je Baton Dezidijat, nakon što su u močvarama na sjeveru zajedno nanijeli teške gubitke Rimljanima, krenuo prema jugu u svoje planine. Pobjeda je bila jalova. I sam je izgubio velik broj ljudi, a Aulo Cecine Sever se s istoka probio prema Tiberiju u Sisciji spojivši i dopunivši jedinice.

A mogli smo ih do kraja satrt da je ona pijana bičina odradila svoj posao kako smo dogovorili.

– Klecane ima li ikakvih vijesti od Bastije?

– Mile se javlja, on i Skenobard drže svoje. Pirusti pokrivaju jug. Barbin vodi svoj rat, al bocka tamo oko Rubnja i drži puteve prema Liburnima i Histrima. Jedino od Bastije ne dopiru vijesti. Propao čovjek u zemlju.

– A sunce mu… Pošalji grupu da ga pronađe. Hoću uvijek znati gdje se nalazi.