Ilirik | Mladen Blažević
JELA I KONAK
Dane je ispred kuće pokušavao kamenom prebaciti put. Jela je držala keramički lonac pun vode i čekala da se Krum odmakne od vatre da ga kraj nje odloži. Zavalivši se u slamu Krum se zagledao u Jelin tanki vrat.
– Koliko si ti zima prezimila mala?
Lonac je skliznuo kroz ruke i dno mu je zaškripilo stisnuvši žar tek nastao od sitnih grančica. Nekoliko prolivenih kapljica je isparilo uz tiho šuštanje.
– Mati kaže dovoljno.
– Dovoljno. Za što?
– Da je se pročačka. Eto za što… he,he,he…
Garo se već vratio iz sela s dva velika zavežljaja zamotana u ovčije krzno.
– Ima mala kolko ti treba.
– Ma znam to. Ima četraest, petnaest, možda i šesnaest, ali… kako te se otac tako odreko? Jel tolka glad? Šta nevalja s tobom?
Krum je još razmišljao zašto je mladu Japodkinju dobio za samo nekoliko čaša, nešto soli, dvije kopče i obični željezni nož.
– Mati kaže da je otac reko da si dobar čovjek i da ćeš se brinut.
– Brinut. Daću ti jest, ako je to, al ne mogu ja brinut za… Te Dane, te nosi ovo onome, predaj ovo ovome. Pustite me malo svi na miru. Trebam se ja brinut za sebe da se iz ovog izvučem.
– Nisi ti nju dobio za ništa. Mogao si i za manje. Prodat će stari čaše i kopče i za to kupit hrane za zimu. Stari se, bit će, zaželio mesa. Nemaju stoke, ne love… Ono što oni jedu kod nas ne jedu ni svinje, kusao si onu kašu? A za drugu zimu možda stasa druga kćer ili unuka.
Garo ima pravo. Ukazala se prilika da mogu zaraditi. Prodaću malu u Saloni na tržnici. Uvijek ima onih koji vole mršave. Nije ovaj put tako loše krenuo.
Garo se bolje snalazio u trgovini. A znao je i predvidjeti snijeg.
– Noćas će snijeg. Donio sam… da nam se ne smrznu guzice.
– Snijeg! Otkud znaš? Ovako kasno.
– Pipni kožu na ulazu. Puna je vlage, a puše iz doline. S planina se spušta vlaga, a od rijeka brije hladan vjetar. Biće snijeg! Još noćas.
– Kako si to naučio?
– Kako si to naučio? Moj djed je to govorio, i kad bi reko, nema da nebude. Evo ti krpe, njih zamotaj oko jaja i nogu. Krzno zaveži preko tog i skini te sandale i nazuj ove opanke. Mislim ne sad. sutra će ti trebat.
– A Jela i Dane?
– Nema za sve. Dobro sam i ovo kupio dolje u dolini.
– Kako snijeg ovako kasno? Već je zazelenilo?
– Visoko smo na planini. Ovdje se navečer zubi tresu kad je kod nas jara.
Tu večer Jela je ne rekavši ni riječi legla kraj Kruma stisnuvši svoja leđa i stražnjicu uz njegov bok. Osjetio je toplinu kroz tkaninu. Neko je vrijeme razmišljao o tome da se okrene prema njoj. Ona se naglo trznula i prestala glasno disati. Okrenuo se na drugu stranu naslonivši o nju leđa svom dužinom.
Kad su se probudili snijeg se bjelasao kao senatorska toga, a pahulje su padale, dizale se, letjele lijevo i desno, ko da si u pčelinjak zabio štap. Iz kolibe su izlašli jedino da navuku drva i istresu snijeg s krova. Predvečer, hladni vjetar iz doline je nadjačao topli i vlažni. Snijeg je prestao, mjesec je izašao da vidi kako izgleda krajolik pod snijegom, a koliba se počela stiskati i pucketati povlačeći se u sebe.
– Zec je uši stisnuo na leđa.
– Šta?
– Puše vani, rastegnut ću još jednu kožu na ulaz.
– Svejedno. Trebali bi sutra dalje.
Sutra je vjetar malo posustao. Krum je pocjepao jedno svoje platno i dao polovice Dani i Jeli da zamotaju noge. Hodao je ispred konja radeći prtinu i brzo se umarajući. Društvo je iza njega također hodalo.
– Garo, mogo bi me malo zamjenit.
– Dobro ti ide, šteta da te mijenjam.
– Ne ceri se. Ovako neću još dugo.
– Zamijenit ću te, ajde. Izguraj do prijevoja.
Blizu prijevoja naišli su na kućicu od kamena okruženu torom. Ovce su se stisnule uz zid kućice. A pas je lavež na pridošlice povremeno prekidao režanjem. Kad se Krum zaobišavši ga u luku približio ulazu u kućicu pas se straga zaletio da ga ugrize za podkoljenicu.
– Bjež! Ma jebem ti!… Bježi sunce ti!
Na Krumov zamah nogom povukao se i nastavio režati. Kad je Garo uzeo štap pas se unatraške povukao ovcama primjetno promukavši. U kućici nije gorjela vatra, ali je kraj nje ležao ostarjeli muškarac držeći se za međunožje.
– Ovaj je… Ukočio se jebote! Smrzo se. Ubila ga studen.
– Kažu da samo zaspeš i sanjaš nešto lijepo. Ovaj je sanjo da jebe… he,he… vidi mu ruku!
– Aj da ga iznesemo! Odmorićemo se ovde. Jelo ajte ti i Dane nađite drva! Ovaj ih nije našo. Uvatila ga vijavica bez drva, što li? Iznenadilo ga. Ili nije imo kresivo i suhu gubu.
Starcu su skinuli odjeću, odnijeli ga iza kuće, i pokrili starim kožama koje su visjele po ogradi tora. Zatim su na kože nabacali nekoliko kamenja koje su mogli iskopati pod snijegom izbjegavajući ugrize psa kojem je dodir ovčije vune za leđima i strašljivo blejanje dalo dio hrabrosti. Garo se dohvativši štap primakao ovcama.
– Danas ćemo bogami olojiti brkove.
Udario je psa štapom za svaki slučaj, izvadio nož i dohvatio jednu od ovaca pomno je odabravši. Prerezao joj je vrat naglim pokretom. Ovca je samo zatresla nogama i izbacila brabonjke u roju.
– Dobro da sam ponio vrećicu soli. Misli Garo na sve. Ima da jedemo ovčetinu do Salone i nazad. Kad se dobro usoli na ovoj buri meso može bez da se ucrva.
Sadržaj
DugPizdina
Kroz uši magarca
Skela
Na čelu kolone
Pogled lutalica
Rubanj
Dolaze trgovci
Trgovac i svećenica
Dane
Potpis na trbuhu
Kod Prcinih
Pod tunikom Rima
U toploj vodi se smežuraju prsti
Dok prska voda
Oganj
Lov
Vijeće
Garin otac Mirta
Orao što liči na kokoš
Stupica
U čast Vidasu i Tani
Sprema se ustanak
Ulov
Pijesak u pogači
Brat
Zivka
Ni govna se ne ostavljaju
Manije Enije
Kad snijeg zabijeli
Ad fines
Nož zakovan u koricama
Dane priča
Ulija i Tira
Žene ne nose bradu
Kraj mlina
Pjesme se pjevaju kraj gomile
Jela i konak
Tu je Živa procurila
Susret s Batonom
Okus brabonjaka
Smiješak u marami
Čemu služi korijen?
Grašak pod zubom
Sirotinja ne zna za bolje
Salona
Najveće na dno
Opsada
Nazad na sjever
Vratit ću je Bindu
Kobi
Perunika i med
Vijeće
Zubi u drvetu
Dobročinitelj
Rudnici
Poruka iz Siscije
Sniježi, rodio se sin
Zlato, srebro i željezo
Puh
Rudnik zlata
Od livade, šuma
Vijesti
Baka
Sin
Bijeli grad
Starac u gradu
Bol u leđima
Glava divlje životinje
Bastija
Po starinski
Komadi srebra ko konjska govna
Izvor tople vode
Bastija u bijelom gradu
Potjera
Hrana za ptice
Stotina konjanika
Neke su za porod, a neke su za srce
Izdajice
Okus trnjine
Na krčevini raste mlada trava
Ima li vijesti
Požar je velika vatra
Baton o Bastiji
Zid u drači
Vidas
Vuci drva
Tarnije
Zima
Ovdje će uvijek nedostajati muških
Što znače znakovi
Bijeg preko vode
Među Breucima
Osinje gnijezdo
Kroz drvenu rešetku
Baton protiv Batona
Ječam u stupi
Grašak za pod zub
Rubanj
Gvozdena gora
Ajmo u rajevinu
Zbjeg
Još se puši
Zima
Svinja
Ravnica
Močvara
Možemo prehodati
Jela i Dane
Istjerivanje lisice
Grad
Vojna tajna
Ilirik
Topli izvor
Impresum