Ilirik | Mladen Blažević
KROZ UŠI MAGARCA
Tarnije im je u blizini Parentiuma pomogao napuniti amfore vinom dobijenim za nešto staklenih čaša. Dopratio ih je do Tarsatike i pronašao im karavanu s kojom su se uputili prema Rubnju. Krum je pokušavao zaboraviti svoju rodnu kuću u zaljevu blizu Tarsatike i pomisao da se neće imati kamo vratiti. Znao je da debeli trgovac Versus neće čekati da se Krum vrati iz Rubnja da bi ju zaposjeo. Sad je želio misli usmjeiti na put pred sobom i zelenu dolinu s toplim izvorom i jezerom koju je Tarnije često spominjao.
– Što je u tim ćupovima? Hoćemo li mi štogod popiti?
Visoki Dekurion, koji je koristeći nedostatak pretpostavljenih pratio novu modu iz Rima i puštao bradi da živi nekoliko dana prije brijanja, obješenjački je hinio da viri preko ruba ćupa, iako je ćup bio čvrsto poklopljen. Krum je uhvatio obrvu između palca i kažiprsta.
– Samo masline i nešto žita i tako… malo usoljene ribe za razmjenu. Ništa vrijedno.
– Svi ti ćupovi, a ništa za smočit grlo?
Dekurion je to rekao gledajući uspon pred njima. Sada mu se, ako nema okrijepe, činio još teži.
– Pitat ću onog Mezeja, iako, oni su još škrtiji od vas. Vi iz Akvileje…
– Krume, pa imamo nešto onog vina.
Krum nije mario za nekoliko gutljaja vina. Mučilo ga je što dekurion može saznati da se u nekim od ćupova nalaze staklene čaše umotane u tkaninu, ukrašene fibule i brončane igle za pisanje na vosku. Nije želio izazivati pažnju. Slutio je da će do Versusa vrlo brzo doprijeti glas o trgovcu koji nosi staklene čaše u zemlju Kolapijana.
– Ajde, zagrabi čovjeku, Ulija! Tamo ti je vrč da ne pije iz ćupa.
Nasmješio se dekurionu, kao da ga je ovaj uhvatio u djetinjoj krađi trešanja. Nadao se da dekurion vinom gasi i znatiželju za sadržajem ostalih ćupova.
* * *
Mračilo se. More se više nije vidjelo, ni s puta ni s obližnjih vrhova. Samo je crvenilo pokazivalo smjer od kuda su došli. U dolini u koju su se spuštali, pod bukvama oseka svijetla prepuštala se zvucima mraka.
– Malo kasnimo, treba naći mjesto za… je li ono potok, da umočimo noge? Tabani mi bride.
Dekurion je smatrao da njegova dužnost osiguravanja kolone prestaje kad nađu mjesto za prenoćište.
Vođa puta, trgovac imenom Dalije, nastavio je kao da ga nije čuo i onda, iza nekoliko zavoja, polako skrenuo želeći dokazati da je odluku o zaustavljanju donio samovoljno. Njegov magarac je nesvjesno ubrzao korak osjetivši vlažnost potoka u nozdrvama. Cijela karavana je ubrzo polijegala. Zazvonile su kacige legionara kotrljajući se po travi.
– Hoće li netko zapaliti vatru? Odmakli smo se daleko od mora. Cvokotat će zubi ujutro. Odavde nas još čeka pet, šest dana hoda kroz šumu.
Dalije je prvi put progovorio nakon cijelog dana. Njegov se glas pojavio s nestankom glasa njegove žene. Tijekom cijelog puta njezin piskutavi primorski naglasak, provlačio između magarčevih ušiju i skupljao u Dalijevoj kosi kao čičak. Sad ga je staloženim rečenicama izvlačio iz kose. Dvojica namrštenih legionara su po dekurionovoj naredbi naložili vatru i uskoro se tridesetak putnika tiskalo ne bi li uhvatilo komadić topline.
– Mogli smo sad kad smo pojeli i nešto zapjevati.
– Nemoj opet vaše dalmatsko jaukanje! Dozvat ćeš nam vukove.
Dekurion nije bio raspoložen za slušanje svog legionara južnjačkog podrijetla. Činilo se ni ostali. Odvajali su se po grupicama spremajući prostirke i pokrivače za počinak. Krum i Ulija smjestili su se ispod svojih kola kako bi izbjegli rosu.
– Nisi rekao da će nam trebati šest dana da izađemo iz ove šume. A onda? Koliko još?
– Onda smo tamo. Ne znam. Ima još ravnice… pa… dvije, tri rijeke. Ne znam, pitaj Dalija. Samo nemoj onu njegovu ženu, jedva je zašutila.
– Bojim se Krume. Reci mi. Zašto mi idemo tamo? Toliki put… Znam rekao si prilika je za sir i kože… i to, ali osjećam da mi nešto skrivaš.
– Ajde spavaj! Počela si previše razbijat glavu.
Krum se okrenuo na stranu pokrivši nos, kao da će se time okrenuti od odvratne slike Versusa koja mu se pojavila pred očima.
Sadržaj
DugPizdina
Kroz uši magarca
Skela
Na čelu kolone
Pogled lutalica
Rubanj
Dolaze trgovci
Trgovac i svećenica
Dane
Potpis na trbuhu
Kod Prcinih
Pod tunikom Rima
U toploj vodi se smežuraju prsti
Dok prska voda
Oganj
Lov
Vijeće
Garin otac Mirta
Orao što liči na kokoš
Stupica
U čast Vidasu i Tani
Sprema se ustanak
Ulov
Pijesak u pogači
Brat
Zivka
Ni govna se ne ostavljaju
Manije Enije
Kad snijeg zabijeli
Ad fines
Nož zakovan u koricama
Dane priča
Ulija i Tira
Žene ne nose bradu
Kraj mlina
Pjesme se pjevaju kraj gomile
Jela i konak
Tu je Živa procurila
Susret s Batonom
Okus brabonjaka
Smiješak u marami
Čemu služi korijen?
Grašak pod zubom
Sirotinja ne zna za bolje
Salona
Najveće na dno
Opsada
Nazad na sjever
Vratit ću je Bindu
Kobi
Perunika i med
Vijeće
Zubi u drvetu
Dobročinitelj
Rudnici
Poruka iz Siscije
Sniježi, rodio se sin
Zlato, srebro i željezo
Puh
Rudnik zlata
Od livade, šuma
Vijesti
Baka
Sin
Bijeli grad
Starac u gradu
Bol u leđima
Glava divlje životinje
Bastija
Po starinski
Komadi srebra ko konjska govna
Izvor tople vode
Bastija u bijelom gradu
Potjera
Hrana za ptice
Stotina konjanika
Neke su za porod, a neke su za srce
Izdajice
Okus trnjine
Na krčevini raste mlada trava
Ima li vijesti
Požar je velika vatra
Baton o Bastiji
Zid u drači
Vidas
Vuci drva
Tarnije
Zima
Ovdje će uvijek nedostajati muških
Što znače znakovi
Bijeg preko vode
Među Breucima
Osinje gnijezdo
Kroz drvenu rešetku
Baton protiv Batona
Ječam u stupi
Grašak za pod zub
Rubanj
Gvozdena gora
Ajmo u rajevinu
Zbjeg
Još se puši
Zima
Svinja
Ravnica
Močvara
Možemo prehodati
Jela i Dane
Istjerivanje lisice
Grad
Vojna tajna
Ilirik
Topli izvor
Impresum