Ilirik | Mladen Blažević

LOV

Od prošlog uštapa Krum je obišao sve rodove u plemenu. Zamijenio je većinu staklenih čaša i fibula za namirnice, dugotrajne suhe sireve, te ovčje i kravlje kože. Od Grabinog roda je doveo i nekoliko ovaca i ovna, napravio im maleni tor iza kuće, zajedno s nadstrešnicom za konja i magarca, koje je doveo s mora i na kojima mu je zavidjelo pola plemena. Ulija je od Tire jedno poslijepodne donijela punu košaru pilića. Isprva su dražesno trčkarali po kolibi bježeći od ognja, no, ubrzo su narasli u dosadne i bučne kokoši koje posvuda ostavljaju svoj izmet, pa im je Krum napravio kokošinjac od pruća uz samu kuću i svaki su ih sumrak dok se nisu navikle morali tjerati iz kuće i spremati u njega. Ulija je dosta vremena provodila s Tirom. Zajedno su brale mlade izbojke rogoza, bljušta i preslice, mladu pušinu, broćiku, mušku i žensku bokvicu, rusomaču, koprivu, kiselicu, luk što raste pod povitinom, peteljke medvjeđeg dlana za barč, cvjetove maslačka i zaostale prošlogodišnje bobice trnine, šipka i gloginje. Skupljale su sok iz breze, mljele korijene plavog kotrljana, odoljena i rogoza za brašno. Ipak, Uliju je najviše veselilo traženje bukovača u bukovoj šumi. Ili izaći netom nakon kiše i sakupljati puževe s kućicom te ih odmah potom ispeći na žeravici. Krum je zbog te nove Ulijine sakupljačke strasti i uživanja u druženju s Tirom svaki dan jeo nešto novo. I bio je zadovoljan. Ako bi ga ponekad i previše iznenadio novi okus, uvijek je mogao umočiti brk u zdjelu tople ječmene kaše koja se grijala kraj ognjišta zajedno s ognjem.

Krum je s muškima iz Tuljinog klana otišao u lov. Noć prije zbog tog je bio tako uzbuđen da je cijelu noć proveo pričajući s Ognjem, te slušajući Ulijino duboko disanje i pričanje u snu. Možda je i zbog tog, sutradan sve pošlo po zlu. Najprije nije uspio ni skinuti luk s ramena kada su kraj njega u neposrednoj blizini protrčali divlja krmača s tri sasvim mala prugasta praseta. Potom je predugo nišanio u srndaća koji je bevkao na livadi pa je strijela, kada ju je odapeo, umalo pogodila Tuljinog trećeg sina. Na kraju je ipak pogodio njegovog psa, i to tako da je siroto pseto Tuljin sin morao usmrtiti sjekirom da mu skrati muke. Nitko od Tuljinih mu zbog tog ništa nije rekao. Ali, više ga nisu zvali u lov.

Krum je tu večer na Ulijinu ljubopitljivost odgovarao mrmljanjem u zaimaču punu kaše, a sutra, čim se probudio, dva kolca zabio u zemlju iza kuće i o njih objesio ovčju kožu. Cijeli je dan proveo ciljajući u kožu. Prekinuo ga je tek Garin otac Mirta nakon što ga je neko vrijeme gledao u tišini:

– Ostavi se toga sinko, dok si nisi nogu prostrijelio.