Ilirik | Mladen Blažević

RUDNICI

Krum je opankom šutnuo kamen ispred sebe

– Ajde sad ti meni reci Bibule zašto ti ideš s nama?

Anije Bibul je smiješkom pokazao da je već dugo očekivao ovo pitanje.

– I nemoj mi sad pjevati pjesmicu o tome kako želiš zapisivati kako ljudi žive, šta jedu… Hoću prave razloge!

– Idem da bih omogućio nekim ljudima, među kojima je i tvoj brat, da se obogate. A nadam se da ću i sam uzeti komad slanine. Možda i tebe usput izvučem iz dugova.

– O čemu ti…

– Rudnici moj Krume.

I Garo se uključio u razgovor, a Anije ponovno preuzeo.

– Moj je zadatak da pronađem, opišem i ucrtam rudnike soli, željeza, srebra i zlata.

– I ti Garo to cijelo vrijeme znaš i šutiš, a ja… jesam li ja jedini bika sisao u… Dane, Dane je za mene prepametan.

– A što bi ti ja govorio. Nismo znali hoćemo li proći Batonov logor, il će nas zadržat, ili odrezat glave. Onda poslije oćemo li naić na ovog Rimonju.

– Pa zašto sam ja uopće…

– Ti imaš rimski pečatnjak i pričaš latinski čisto. Kako bi uopće ušli u Salonu pred opsadu? Kako pričaš latinski pričaš i naški. Ako ja i ovaj zapnemo u priči ti možeš… A i kad putujemo nismo sumnjivi.

– A Dane?

– Dane je trebao ostat kod Batona kao Barbinov polog.

Krum je stao podbacio uzdu pod ovelik kamen i okrenuo se prema smjeru za koje je pretpostavljao da se nalazi more. Pogled se pružao u širinu i duljinu ali nije ga mogao vidjeti, jer su ga daleko na zapadu u izmaglici zaklanjala brda. Grupa je savladala maleni uspon, zaustavila se i čekala ga misleći da mokri.

Predvečer dok su zajedno sjedili kraj vatre i grijali se Krum se sjetio da bi uskoro mogao snijeg.

– Još malo pa će mi žena roditi sina, a ja ovdje s vama ne znam ni kuda idem ni zašto?

– E… a mogo si imat uskoro i ćer i što bi ti bilo… Što više djece, to bolje. Da li s ovom ženom, s onom… Ko da je važno.

– Pa što je?

Okrenuo se prema Jeli.

– Šta si pobacila? Kad si pobacila?

Jela je otrčala izvan granice svijetla.

– I od kud opet ti znaš, a ja ne znam?

– Pa ti Krume ništa ne znaš. Ne sjećaš se kad su nas izbole pčele, kad je mala povraćala i tresla se cijelu noć? E… nagutala se svježe perunike s onim medom. I poslije si utočkala znak na nozi. Taj znak obilježava. To su kod nas radile naše bake. Sad to više više ne rade. Kod nas ni nema pobačajki. Kod Japoda je to još ostalo. Al mora ucrtati znak u nogu.

– I što znak znači?

– Ih… šta znači? Znači da je pobacila… Da momci znaju za sramotu.

Tu noć Krum nije spavao. Pred jutro, prije prvog svijetla spremio je u torbu nešto nedovoljno osušenog mesa, kojeg je Garo ostavio da se suši na vjetru, uzjahao konja i krenuo nazad istim putem u smjeru Salone.