Ilirik | Mladen Blažević

SMIJEŠAK U MARAMI

Iako nije imala konja, od kad im se Jela pridružila za družinu je putovanje postalo lakše i ugodnije. Brže od ljudskog hoda najčešće ionako nisu mogli zbog teških putova kroz planine. Zato je pri svakom odmoru Krumu i ostalima Jela u ruku gurnula komad usoljene polusuhe ovčetine i mjeh s vodom. Bile su tu još dvije ruke za skupljanje drva . Znala je baratati s kresivom i suhom gubom i navečer kad bi raspremili konje na pogodnom mjestu zapalila bi vatru kao da prhne ptica. Osim toga Dane je od kad se ona pojavila prestao pričati. Samo je gledao u nju i povremeno ju nutkao da zajaše s njim, želeći milovati njenu kosu. Jela bi činilo se i pristala da je Dane pokretom ruke pokazivao mjesto iza sebe. Ali on se pri nuđenju stražnjicom uvijek povlačio malo unazad i oslobađao mjesto ispred svoga međunožja.

Trojica muškaraca ju je često puštala da prođe koji korak ispred njih da bi je nesmetano mogli gledati. Nije tu bilo puno ženskoga za vidjeti. S muškim hodom i pokretima, sa stražnjicom jedva većom od Danine i manjom od Garine, s licem dječaka kojem još nisu prorasli brkovi i sa sisama kojih nema, Jela se u očima muškaraca jedva mogla smatrati ženskim rodom. Ali lagano mahanje glavom lijevo, desno dok odlučno korača jedva svijajući tanke i čvrste gležnjeve vuklo je na sebe pogled. Bilo je u tim pokretima nešto omamljujuće i Krumu se činilo da djeluje jače od sadržine Pruninog zavežljaja. Tu večer kad su lijegali Jela je, kao i obično legla gurnuvši svoja leđa uz Krumov bok.

– Kad sam te kupio, uzeo sam te samo zato jer si bila jeftina.

Učinilo mu se da će kad ju proda u Saloni kao robinju biti žao.

– Sad mi nije žao što sam te kupio.

Njezin smiješak osjetila je samo njena marama.

Sutra, planina koja se uspinjala pred njima izrastala je iz šume i sve više pokazivala kamen od kog je sazdana. Već odavno nisu naišli na naselje, a zadnja dva dana ni na ljetne stanove. Nije za njih ni bilo mjesta u nepreglednoj šumi. Prešavši ogoljeni prijevoj išiban južnim vjetrom vidilo se potpuno promijenilo. Pred njima su se spuštali otvoreni pašnjaci obrasli travom, iza zelenih brda na obzoru morala se pružati prostrana dolina.

– Bit će da smo prekosutra do večeri u Saloni.

Krum se osvrnuo da provjeri što o tome misle njegovi suputnici. Garo je mislima u krčmi peharom grabio vino iz amfore, Dane je gledao u Jelino mahanje glavom, a Jela se na Krumove riječi potpuno pretvorila u dječaka. Naslućivala je čini se njegove planove na tržnici robova.