Ilirik | Mladen Blažević

TOPLI IZVOR

 

Dolina se nije mogla prepoznati. Veći dio uz jezero bio je popločan. Umjesto hrama Vidasa i Tane, sada se tamo nalazio Jupiterov hram. Vidasu i Tani preostalo je samo da se pojave u psovki nekog preživjelog Kolapijana. Na suprotnoj strani novouređeno kupalište, a iza njega malena tržnica. Uz rub doline, tamo gdje su se nekad nalazile blatnjare sa slamnatim krovovima, na razmaku od stadija, sada su stajale rimske vile s kamenim, ili drvenim zidovima, prekrivene keramičkim crijepom. I njegovu kuću je zamijenila nova, kamena i prostranija, okružena dugačkom drvenom ogradom. Svi su stupovi i daske oblice na ogradi bili ravni i jednaki, kao da postoje dva ista kestena. Obronci iza kuća, nekad obrasli šumom, sad su bili goli i bljeskali još neizvađenim panjevima. Ne zaustavljajući se prošao je dalje prema zavoju koji je širio pogled prema ostatku jezera. Krum je već dugo zamišljao sebe uronjenog u topli izvor, ali kad je zašao iza zavoja doline namrštio je lice kao da mu hladna kiša sipi po obrazu. Hrastov šumarak, pod stijenom, zaklonjen dvjema višestoljetnim vrbama, gdje se nekad nalazio topli izvor, sada je bio polje popločano kamenjem na koje je u sredini netko nasadio veliku, ružnu, kamenu kocku. Također prekrivenu tegulom. Nije više bilo hrastova, ni vrba, ni kamene stijene.

Dane je ispočetka šutio, a kad je počeo nije prestajao govoriti.

– Vidi Krume nema tvoje kuće! Krume, vidi posjekli šumu Kurijinu! Vidi Krume, vidi ovolke kuće! Neko napravio druge kuće gdje su bile kuće! A šta je ovo Krume?

– To je rimska terma.

– Rimska ter… tu je bio izvor! Jel tu bio izvor? Tu je bio izvor! Koji su oni kraj jezera? Ne poznam nikoga. Krume, di su seljani?

– Otišli su Dane.

Oko jezera se smjestila centurija legionara. Neki su se kupali u jezeru, a neki su sjedili ili ležali oko jezera odmarajući se. Pokraj terme jedan je legionar pazio šest konja, a ispred ulaza jedan držao stražu. Prolazeći pokaj, Krumu se učinilo da do njega dopire poznati smijeh i glas.

Jel ovo… je, ovo je Kavran!

– Sačekajte me ovdje!

Došao je do stražara koji ga je gledao kao komarca na podlaktici.

– Makni se da prođem! Ja sam…

– Ne možeš!

– Brat mi je unutra. Zovi ga ako ne vjeruješ!

– Brat?

– Ka… Manije Enije.

Legionar nije vjerovao da ovakav odrpanac može biti brat Manija Enija, ali tečan latinski govor sjevernjačkog naglaska pridošlice legionaru je podigao donju usnu u obliku mosta.

– Uđi unutra pa ga pitaj!

– Dobro, ali da se nisi pomaknuo odavde.

Vratio se još ga jednom gledajući od opanaka do dijela uha koje mu je nedostajalo.

– Možeš ući.

Kad je Krum ušao poželio je odmah izaći. Unutra su u vodi koja se isparavala u krug jedan do drugoga sjedili Kavran, njegov centurion iz Liburnije, Velej Peterkul, Bastija, bradati Nubijac i Boroje poglavar bijelog grada koji ga je ispitivao dok ga je Mane tukao.

– Krume! Vidi, moj brat se vratio s putovanja. Bojao sam se da te nikad više neću vidjeti.

Kavran je umjesto u Kruma gledao u kupače, a činilo se da ga je strah da Kruma više neće vidjeti sve ove godine smetao kao grašak kad naiđe pod zub.

– Kavrane…

– Manije Enije, zovi me Manije Enije!

Centurion kraj njega je podigao bradu ponosan što je ponovno jedini koji Manija Enija može zvati Kavran.

– U redu je Krume! Ne boj se! Oprošteni su ti dugovi. I ne moraš predavat izvještaj s putovanja. Anije Bibul je sve prenio. Već znam sve što mi treba. Pobrinuli su se za to i moji novi prijatelji. Nadam se da si putem prodao koju fibulu i nešto zaradio.

Krum je još jednom pogledao Bastiju i Boroju znajući da ovo nije trenutak i mjesto za razgovor s Kavranom. Ali riječi su izašle iz njega spremajući se na to još zimujući kod Breuka.

– Kavrane, ti si zapovijedao jedinicama koje su mi ubile ženu i sina na Gvozdenoj gori.

Kavran se na trenutak prestao cerekati.

– A šta bi ti htio da ti kažem? Evo žao mi za sina. To mi bio nećak. Našao se na krivoj strani.

– Je za sina je šteta, al žena nađeš… Ja sam ih u ovom ratu izgubio nekoliko… he, he… al kako je izgubiš putem, svratiš u selo i nađeš novu… he, he…

Krum nije mislio da se Bastija može smijati, pa makar i zlurado. Cijelo društvo se cerekalo. Krum je poželio skočiti u toplu vodu s nožem i izbosti redom gole trbuhe pred sobom, ali umjesto tog, samo je progutao pljuvačku.

 

* * *

Krum, Jela i Dane izlazili su iz doline krećući se putem prema istoku. Hodali su, iako im je još uvijek bio potreban odmor. Dane opet nije mogao šutjeti.

– Krume, a di idemo? Hoćeš mi reći di idemo? Idemo tražit naše ljude? Ovdje nema nikog našeg. Možda su nam se sakrili? Da se vratimo da vidimo? Reci mi Krume di idemo? Ovim putem smo došli Krume. Di idemo?

– Idemo… Vidio sam jedno mjesto. Jednu lijepu dolinu gdje raste podivljala loza i šuma kestena. E, tamo je i izvor tople vode. Dosta mi je hladne vode. Baš bi se rado tamo okupao.

X

Sadržaj

Dug
Pizdina
Kroz uši magarca
Skela
Na čelu kolone
Pogled lutalica
Rubanj
Dolaze trgovci
Trgovac i svećenica
Dane
Potpis na trbuhu
Kod Prcinih
Pod tunikom Rima
U toploj vodi se smežuraju prsti
Dok prska voda
Oganj
Lov
Vijeće
Garin otac Mirta
Orao što liči na kokoš
Stupica
U čast Vidasu i Tani
Sprema se ustanak
Ulov
Pijesak u pogači
Brat
Zivka
Ni govna se ne ostavljaju
Manije Enije
Kad snijeg zabijeli
Ad fines
Nož zakovan u koricama
Dane priča
Ulija i Tira
Žene ne nose bradu
Kraj mlina
Pjesme se pjevaju kraj gomile
Jela i konak
Tu je Živa procurila
Susret s Batonom
Okus brabonjaka
Smiješak u marami
Čemu služi korijen?
Grašak pod zubom
Sirotinja ne zna za bolje
Salona
Najveće na dno
Opsada
Nazad na sjever
Vratit ću je Bindu
Kobi
Perunika i med
Vijeće
Zubi u drvetu
Dobročinitelj
Rudnici
Poruka iz Siscije
Sniježi, rodio se sin
Zlato, srebro i željezo
Puh
Rudnik zlata
Od livade, šuma
Vijesti
Baka
Sin
Bijeli grad
Starac u gradu
Bol u leđima
Glava divlje životinje
Bastija
Po starinski
Komadi srebra ko konjska govna
Izvor tople vode
Bastija u bijelom gradu
Potjera
Hrana za ptice
Stotina konjanika
Neke su za porod, a neke su za srce
Izdajice
Okus trnjine
Na krčevini raste mlada trava
Ima li vijesti
Požar je velika vatra
Baton o Bastiji
Zid u drači
Vidas
Vuci drva
Tarnije
Zima
Ovdje će uvijek nedostajati muških
Što znače znakovi
Bijeg preko vode
Među Breucima
Osinje gnijezdo
Kroz drvenu rešetku
Baton protiv Batona
Ječam u stupi
Grašak za pod zub
Rubanj
Gvozdena gora
Ajmo u rajevinu
Zbjeg
Još se puši
Zima
Svinja
Ravnica
Močvara
Možemo prehodati
Jela i Dane
Istjerivanje lisice
Grad
Vojna tajna
Ilirik
Topli izvor


Impresum