Ilirik | Mladen Blažević

U ČAST VIDASU I TANI

Rubanj se pripremao za veliku svečanost. Bio je to Velji dan kada se priroda počinje buditi i u okolnim brdima, a ne samo u dolini kraj toplog izvora. U to se vrijeme u Rubnju skupljao veliki broj ljudi iz različitih mjesta. Dolazili su Kolapijani i Japodi, susjedi Oserijati, zatim Liburni, Breuci, Andizeti, Desidijati, Dalmati, neki su potezali čak iz Histrije i s velikih liburnskih otoka ispred Albone, Laureane i Tarsatike. Nekoliko dana prije početka svetkovine prostor uz jezero počeo se popunjavati šatorima od raznobojnih tkanina, te kravljih i ovčijih koža. Neki su skloništa za spavanje i skrivanje od rose pravili od kolaca prekrivenih rogozom, koji je rastao uz jezero i obližnje potoke. Mnogi su, ne čekajući ravnodnevnicu, u vruću lokvu ispod izvora okruženu drvenim koljem i s malim drvenim postoljem za žrtvenik, na mjestu gdje je voda otjecala u slapu, bacali glinene dijelove tijela koji su ih boljeli ili kipiće napravljene na svoju priliku. Našlo se tu i mladića koji su bacali glinene faluse pretjerane veličine ne bi li pospješili rast svog ponosa, a na isti su način mnoge djevojke željele svoje dojke učiniti velikim i obješenim kao što su imale njihove majke. Pruna je već nekoliko dana s ostalim svećenicama pripremala zaravan uz jezero ispred hrama. Srpom su sasjekle svaku travku, pokupile iz tla oštre kamenčiće koje je ogoljela proljetna visoka voda, očistile hram, obrisale kip Vidasa lišćem bijelog lopuha, a Tane suhim cvijetom ranjenika umješanog u rastopljeni ovčiji loj. Dok su im muškarci, ove je godine ta čast pripala Tuljinima, usjekli i donijeli tisu, one su je pripremile za oblaganje snopovima suhog prošlogodišnjeg klasja. Iz Siscije su kolima stizale velike keramičke posude pune barča, medovine, vina i piva. U poseban obor iza hrama, Tuljini su doveli i zajedno zatvorili konja bijelca, tri goveda i dvanaest ovaca za žrtvu. Na zaravni kraj toplog izvora poredane su drvene klupe i stolovi, a u pozadini dovučena suha drva hrasta i graba te velika hrpa cjepanica borovice za nekoliko velikih lomača. Odmah pored dovučena je velika hrpa sitnih grančica borovice da bi se pucketanjem vatre probudila Tana. Na drugoj strani jezera, uz veliko polje s mladim ječmom, muški iz klana Tuljinih pripremili su veliku livadu za bacanje koplja. Zatim mete za gađanje lukom i strijelom, sulicom i praćkom, te označili prostor za hrvače. Prostor s klupama i stolovima po postavljanju odmah su počeli popunjavati trgovci i majstori zanatlije slažući predmete za prodaju i nudeći usluge. Ujutro, dan prije same svetkovine Pruna i svećenice su u hram ušle odjevene u bijele haljine s ušivenim znakovima na porubu oko vrata i s isto takvim znakovima nacrtanim na čelu sokom od rosopasna. Kosa im je bila crvena od okera rastopljenog u ovčijem loju i vezana u punđe. Nekolicina pijanih Dalmata već se napila barča i počela nešto dobacivati dvjema svećenicama u prolazu. Bio je potreban samo mrki pogled Tuljinovog drugog sina da im se glasan smijeh pretvori u nezadovoljno mrmljanje u vrčeve s barčom. Tu večer je došao najveći dio hodočasnika, putnika, svećenika, trgovaca, veseljaka, i čitavih obitelji. Sa zapadne strane jezera nije se moglo proći od šatora i upaljenih vatri. Cijelu je dolinu ispunjavao dim, cika i žamor, ispresijecan pojedinim glasovima. Sve je bilo spremno.