Ilirik | Mladen Blažević

ZBJEG

Umir je sa svojom vojskom na početku hrabro držao položaj, ali već pri povlačenju na iduću prepreku stradala mu je trećina vojske, a u ostale se uvukao strah. Pokušao ih je podići bodrenjem i urlanjem iz dubine trbuha, da pojača snagu udarca mačem, ali mačevi više nisu služili za udaranje, nego za spriječavanje rimskih udaraca. Umir je promukao, a ratnici su postupno sve teže držali stroj i sve češće radili korake unatrag. Uskoro je počelo bježati nekoliko ratnika, a zatim se kao loše postavljen kameni krov, sve počelo urušavati. Bježali su svi. I Umir zajedno s njima. Tek dok su trčali prema vrhu vidjeli su da im sa strane kroz gustu šumu nadire cijela kohorta siječući im put. Obruč je bio stegnut daleko više nego što su mislili. Sad je cilj bio probiti rimski stroj i pobjeći u šumu. Ali ovako pojedinačno, bez povjerenja u oštricu svog mača, sve se svelo na pojedinačno zabadanje u gustu prepreku rimskih legionara osuđeno na propast. Rimljanima su s druge strane u šljemovima odzvanjale riječi njihovog zapovjednika Manija Enija:

– Posjecite sve na što naiđete! I muške i žene i djecu i životinje i cijelu šumu ako treba! Da ništa ne ostane! Ne treba nam da preživjeli poslije prose po Rubnju.

Oko Umira i preplašenih ratnika rimski štitovi su napravili pravilan krug još se više stežući. Umir je izašao pred nekoliko štitova iza kojih je stajao centurion.

– Evo! Predajemo se! Bar njih poštedite.

Centurion nije rekao ni riječi. Krug se nastavio skupljati dok se nije pretvorio u krvavo klupko isprepletenih tijela. Druga je grupa rimskih legionara već upala u logor na vrhu. Ulazili su oprezno sa štitovima ispred sebe. Već se čuo vrisak žena i djece. Legionari su nasilno upadali u kuće i zemunice. Na prostoru u sredini logora stajala je Pruna vičući i pljujući prema centurionu. Brzo joj je prišao i zario joj bodež u srce. Ulija sa sinom i Tira stisnule su se u kutu svoje zemunice. U zemunicu su upala dvojica legionara. Ulija je počela pričati na latinskom.

– Pustite nas! Moj čovjek i ja smo rimski građani.

– Livije, vidi ovo! Ova zna naški. Dugo nisam jebao neku rimsku pičku.

Livije izgleda nije bio raspoložen i odmahnuo je rukom izašavši. Legionar je dohvatio dijete, bacio ga u zid i uhvatio Uliju za noge, povukavši je prema sebi. Tira se naglo pridigla i zabola mu nož između rebara. Legionar je pao na leđa i počeo grgljati.

– Ugghh… Liv…

Livije je shvatio što se događa i mačem ubio najprije Tiru, pa Uliju. Pogledao je prema djetetu, kao da želi provjeriti da li mu prijeti opasnost od jednogodišnjeg djeteta. I ono je ležalo beživotno. Zatim je krenuo izvlačiti svog prijatelja i zvati u pomoć.