Ilirik | Mladen Blažević

ŽENE NE NOSE BRADU

Osjećao je ugodan pritisak među preponama već čitavu milju, a zadnji stadij želja je već mutila pogled. Konj je trebao odmor i znao je da bi trebalo nastaviti pješice, ali sedlo je činilo ugodu. Sjetio se Prune i toga da ju je sinoć sanjao. U snu je osjećao neko ugodno poniranje i propadanje. Sada je zamišljao kako ju jednostavno jebe usred hrama dok je ostale svećenice poslala da u okolici hrama skupljaju grančice johe i bosiljak za kađenje. Kumir Vidasa se pravio da ne vidi njihove žestoke pokrete gledajući iznad njih kroz vrata hrama. Krumu se u jednom trenu činilo da je Vidas lice iskrivio u obješenjački osmjeh.

Sišao je s konja i rekao suputnicima da mora mokriti. Sklonivši se u grm kraj puta žestoko se samozadovoljio u nekoliko brzih i čvrstih pokreta.

Ako preživim ovo, ako se vratim, izjebat ću te Pruna. Skinut ću ti taj izraz s lica.

Misli na Prunu podsjetile su ga na to da ne zna razlog zašto s njima ide Dane.

– Garo, što će mali s nama?

– He, he… rekli su mi da ti ne kažem dok ne bude potrebno.

– A ti mi onda nemoj reći.

– Nije to sad neka tajna. Mogao si i sam zaključit. Barbin nema muškog poroda, pa šalje Batonu ženinog brata. Dokaz da se ne šali.

– Pa šalje Danu. Znači da se šali. Zadovolji Batona, a riješi se malog.

– Sačuvaj nas Tana zvijeradi iz šume! Nije se šalio kad ti je rekao da odgovaraš za njega. I ja odgovaram. Zna Barbin, Pruna bi dobila zle oči.

– Predpostavljam da to ne bi bilo dobro.

– A jel, ti još ne znaš ko upravlja nama Kolapijanima. Kod nas samo Barbin misli da je on glavni. Onaj ko poznaje Prunu zna da ona nosi njegovu bradu.

– Pruna nema bradu, Barbin ima bradu? Ne nosi Pruna bradu.

Dane je cijelo vrijeme slušao što govore, ali ni on kao ni Barbin, Gari nije vjerovao. Znao je da Pruna nikad ne nosi bradu jer joj ni ne rastu dlake na licu.