Neženje i demografska propast | Mario Brkljačić

FAZAN

 

Kad fazani prelijeću Savu valja čučnuti i ostati miran jer treba sačuvati živu glavu i uz to vjerovati da će ptice doseći drugu obalu.

Oni lete nisko i mahnito, kao maljutke. Tako i padaju u šumarke preko, uz zvuk polomljenih grančica. Zatim sve opet utihne, utopi se u zamrlom pejzažu.

Bila je veljača i snijeg se usukao u zemlju, kuglastu, gnjecavu i smeđu kao proklijali, truli krumpir.

Ustali smo iz čučnja, Stiv i ja, neko vrijeme još promatrajući sleđene čipke plićaka i sige što su visjele s vrbovih grana.

Kad je magla već nalegla na površinu rijeke, odlučili smo se vratiti.

Četveronoške smo grabili uz strmu obalu, hvatajući se za sklisko kamenje i mokre, zalegle vlasulje trave.

Kad smo izbili na zaravan, otresajući vodu sa smrzlih prstiju, začuli smo poznat zvuk: fijuk ribičkog najlona je zaparao tišinu oko nas.

Koji vrag?!

Stali smo, osvrćući se uokolo.

„Možda nam se samo pričinilo“, promrljah.

Stiv je prislonio kažiprst na usta.

„Đubre“, prošaptao je. „Koje govno.“

Nisam shvatio o čemu govori pa sam samo spojio obrve.

Tad smo začuli i zvuk otkočene ribičke role.

Trrrrrrr… Trrrrrrr…

Kako nismo došli loviti, već smo samo odlučili malo vremena provesti na Savi, umjesto da smrdimo u nekom kvartovskom bircu, ništa od korisnog oruđa nismo imali pri sebi.

Ni noža, ni kuke, ni ruksaka kojim bi zatukli luđaka što je, skriven negdje blizu nas, lovio fazane.

Osvrtali smo se, pokušavajući skužiti otkud točno dolazi štektanje, ali odmah smo se našli usred užasne borbe: fazan je, vjerojatno, progutao udicu s kukuruzom i sad je pokušavao uzletjeti. Skriven negdje u magli, lovac je zaklopio kočnicu i počeo je namatati najlon na rolu.

Škiljili smo u maglu koja se naočigled zgušnjavala, kao divovska šnenokla.

Onda nam je preko glava preletjela ptica i Stiv je nekako uspio zgrabiti najlon: „Daj upaljač! Daj vatre!“ vikao je.

Izvadio sam upaljač iz džepa jakne, prišao Stivu i dohvatio najlon…

Kao da nam je metak fijuknuo pokraj glava.

Oslobodili smo fazana ali umalo nismo obojica zaplakali. Luđak se nije oglasio, nije čak ni namotao preostali najlon na rolu.

Negdje se sakrio i zašutio.

Ne bi bilo pametno ići ga tražiti.

Ne bi bilo pametno naći ga.

Zlo ne prašta.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.