Posudi mi smajl | Nora Verde

SPEEDY GONZALES

Ogroman oblak dima na mojem balkonu. Islamski ekstremisti napadaju Voltino preko Trešnjevke. Ma kurac! Luda novinarka otkrila pirotehniku u 30-ima, eto što je…

Uvijek su mi Božići i Nove godine bili koma baš zbog straha od petardi od kojih bi gradom odzvanjale detonacije k’o u Bejrutu. Frka mi je bila do te mjere da sam na Badnju večer po Peristilu stalno bila u stanju panike i stresa. Čak bih u to doba iz upotrebe izbacila sve jakne i majice s kapuljačom da mi projektil ne bi s visine pao baš u moj „tobolac“!

Osjećaj je genijalan. Zovu se Brzi Gonzalesi i zapravo su dimne bombice s fitiljem koji, kad ga pripališ, aktivira neki suludi mehanizam vrtnje plamteće loptice koja tako divlja nekoliko sekundi i ispušta obilne količine dima. I što je najštosnije – nema buuma, nema, da ga jebeš, samo ludi zvuk čigre koja baca žute iskre, dimi se, vrti i sjaji plavoljubičasto. O.K., malo im je prošao i rok trajanja. Šest ih je u kutiji, a ja imam Konzumovu vrećicu u kojoj je 20-ak kutija tih malih pizdarijica.

Odjednom sam se sad zalaufala: trgam kutijicu, izvadim Gonzalesa, pripalim fitilj, otvorim prozor, bacim, zatvorim, pa kroz staklena balkonska vrata gledam i uživam. Mlađahni susjed koji živi preko puta mene u obiteljskoj kući (kat iznad roditelja, samostalac sam, boli me kurac, štedim za svoj stan i čekam da starci odapnu) zatvorio je vrata svog potkrovlja da mu ne ide dim u izbicu. Toliko sam zagadila susjedstvo, he-he…