Era gmazova | Martina Vidaić

CHINA SHOP

 

vrata, neugodno otvorena kao usta koja zaudaraju,
ne čine ništa da te namame,
sve polažu na naviku.
i ne gube.

nitko te ne nastoji zadržati,
prodavačice procjenjuju kao filmske kurve,
na kasi kineski kima pravi pravcati kinez,
usputna žrtva pljačke u istom filmu.

banalizirajući kanta došla si do zamisli
da je most od seksa do ljubavi
most na podizanje
i sad kupuješ najjeftiniju kartu:
hladni zagrljaj džempera, mlaku potporu grudnjaka,
smrtno opasne hlače, smrtno bolesne cipele.

ta laž
visi
o
dolar-na-dan
nitima,
ali nitko ne može reći da nisi pokušala.
otrpjela si lica bez holivudskog osmijeha,
stisnuta kao čmar koji te hoće zasuti,
i kineza, preuvjerljivo ravnodušnog
da ne bi znao istinu.
pošteno si platila svoju porciju zablude.

vrata ne čine ništa da te ispljunu,
nijedna noga ne udara u guzicu.
svi polažu na tvoju krivnju. i ne gube.
i ne gubiš:
šavovi se doduše odmah raspadnu,
zatim tkivo,
ali plastika traje tisuću godina.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.