Era gmazova | Martina Vidaić

NE NOSIMO KORIJENJE NA IZLETE

 

prije otvaranja puta
otvorili smo vrećicu kroasana.
prije otiskivanja na more
podržali smo suhoću štapićima i krekerima.
između dva putovanja
popunili smo prazninu među tostevima.
posljednje dragocjene minute
glupo smo potrošili u mcdonald’su.

uštedjeli smo taksi na nekoliko uzbrdica,
nekoliko otvaranja kišobrana,
nekoliko mogućih pješačkih smrti,
fotografije svih znamenitosti
(slikali smo samo nju)
i jedno mahanje na polasku,
jer je brod imao zatamnjena stakla.

puni smeća u svakom smislu,
gotovo pokisli, gotovo umorni i moguće živi,
vratili smo se istom linijom.
mora je bilo jednako previše,
ovaj put s nestalnim brojem svijetlećih stopala
koja su nas dosljedno pratila.
nisam mogla reći ništa o sestri,
produžiti metaforu
za koji korak;
riječi su bile blatnjave i šepave,
sasvim skrivećki iščupane.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.