Era gmazova | Martina Vidaić

CIRKULACIJA

šake čine oko jedan posto mog tkiva,
najhladniju stotinu. kad ih stisnem dobijem
dva zaleđena srca
kojima je nemoguće kucati
kao što je nemoguće mojim gnjilim očima
(proizvedene a neprolivene suze)
vidjeti razliku između tebe i posteljine.
sve su mi mogućnosti taktilne,
ali dlanovima se činite jednako topli
kao što je razglasu u supermarketu
jednako ravnodušno
kad su sniženi krumpiri
ili kad netko umre u redu za blagajnu.

sve su mi mogućnosti taktilne,
ali je bolje da se ostvare gdje smo jednako topli,
gdje je postojanje pokreta dovoljno da budem
ravnopravno živa
kao što su osvježivaču zraka ravnopravno živi
svi koji ga pokretom mogu natjerati
da ispusti miris.
po drugim mjerilima ja sam cirkus;
bar jedan posto mrtva,
ali još zabavna.