Era gmazova | Martina Vidaić

PONOĆ, ZVONO

 

za obje sam mogućnosti pripremila plijen,
maškarama sitnije, lopovima krupnije,
ali ne znam koje bih radije primila.
oduvijek sam se bojala maškara,
ljudoždernih čudovišta koja se maskiraju u djecu,
nasljeđuju kostime od braće i sestara
pa se nikad ne zna kakvo je čudovište ispod.
s lopovima još imam nekakve šanse,
selotejp možda ne odoli tkivnim sokovima,
i inače ima raznih načina
da se pristane na tu tišinu,
od odbačene kože sašije se kostim superjunaka,
stvar trajna gotovo kao ime,
a zna se da je dobro ime
kao dobar primjerak rakove ljušture,
svake godine izložen na skupovima sakupljača
(da, postoje ljudi koji i to skupljaju).

ja skupljam zidove,
posebno one zamazane žumanjcima.
to je još jedan razlog
zašto rijetko otvaram vrata.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.