Era gmazova | Martina Vidaić

POVIJEST ODRASTANJA

već godinama imam trinaest godina.

život je bezazlena potkožna upala.
seks je pornografija.
ljubav je disneyland.

ne znam upravljati tkivom
pa ono upravlja mnome.

o cigaretama ne znam ništa više od žiga
koji mi je na ruci ostavio onaj dječak.

još uvijek nisam naučila ništa o zvijezdama,
oči ne daju pouzdane podatke,
razmazuju im svjetlo sve dok noć ne postane
prazna tvornička hala,
gdje se jedan tinejdžer sav pretvori u strah,
a dva ne znaju što bi sa sobom.

još uvijek sjedim u učionici sedmog razreda,
propustila sam trenutak kad se dogodila
promjena strana.
oni što su bili sa mnom nestali su
jer su bili zato napravljeni,
kao helijski balon.
dolazak novih prstiju
nije dokinuo upiranje.