Era gmazova | Martina Vidaić

PLAN: POSTOJANOST

trebalo bi se preseliti na mjesto s manje stabala,
muka mi je od pomisli
da će se godišnja doba vjerojatno nastaviti
pokazivati na lišću,
forsirati isforsiranu simboliku.
proljeće će kirurški nepristrano rasjeći pupove,
izvaditi zgrčene fetuse. vjetar ih ispljuskati
kao stara nervozna babica.
trebalo bi ograničiti broj lišća za disanje,
zatvoriti privatno uzgajalište klorofila.
umjesto premazivanja kože škrobom
ponuditi ljetu na izbor madeže,
dobro izolirano zlo. ne bi valjda izabralo
smrt.
kad smokva razbaca rabljeno,
kao maturanti listove bilježnica na kraju škole,
pa i lani odsječene platane
učine isto,
trebalo bi prestati gaziti već naučeno,
koračati po tkivu krhkijem od svog.

trebalo bi napustiti stabla zajedno s lišćem,
premda time povlađujem simbolici.
mamurna sam i oblijepljena prljavim škrobom
kao nakon maturantskog ludila,
ali svakako bi trebalo odbiti
novi novi život.