Era gmazova | Martina Vidaić

CRVENJENJE

 

na trenutke je grad toliko bijel
da crvene zgrade izazivaju napadaje.
u najmanju ruku,
poželiš se s njih baciti.
s povećanjem broja katova želja se smanjuje.
sa izostankom lifta nestaje.

odrasla sam u ulici crvene kuće,
što je otprilike isto kao
ulica crvenih svjetiljki.
i ovdje je vrijeme zaustavljeno,
ponekad cijeli dan provedem izložena iza stakla.
potrošena kurva prevrne se na drugu stranu,
jednako bijela. isto se učini s kućama,
ili se samo oderu,
jednako suviše sretne.

božićne svjećice uvijek su manje crvene,
gore a ne griju, kurvanjske krijesnice
izložene na prozorima
koji ne rastu, stalno preniski
za bacanje.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.