Era gmazova | Martina Vidaić

PLAN NAD PLANOVIMA

treba živjeti što tiše. živimo u opasno vrijeme;
balkonska vrata ubijaju ptice.
živimo okruženi penzionerima, okruženost je
korak do predaje.
svaki put kad zaustimo, napa usisa isparine,
vani izlijeće nešto bijelo kao papirnati avion.
poslije nesreće
susjedi iščeprkaju crnu kutiju iz krhotina,
pokušavajući dokučiti srž.
svijet je ono što vidimo s prozora.
kad gledamo kroz balkonska vrata, nešto je veći.
izvana je dvostruk, ako računamo stakla.
ptice ubija nepostojanje neba.

treba živjeti što tiše. hodati na prstima.
kad otvrdnu u papke, obložiti ih spužvom.
pritajiti se, dresirati pazuhe da se ne sklapaju.
utisnuti u uši slušalice, nalik na male tuševe
koji ulijevaju buku unutra
da ne čujemo sudar, nego kad pronađemo pticu
pomislimo: susjedi napadaju kineskom robom.
ako tada kojim slučajem i osluhnemo vani,
bit će tiho,
kao pred bilo koju nesreću.