Era gmazova | Martina Vidaić

POZIRANJE

približavaš se straga, kao porno glumac,
ali inače nije nimalo slično porniću,
nema one lijepe izvjesnosti
da će se sve dobro svršiti
i svi otići u miru,
kao s katoličke mise.

približavaš mi se kao rosemaryina beba,
jezivo polako i neupitno.

po pankerskim i popularnim klupama,
po stepenicama porezne uprave,
po balonima i dirižablima,
po vinskim podrumima,
posvuda,
uvijek,
u oštrenju zubi za energetsku pločicu,
u molitvi moru da ne izbacuje london,
u pomaganju turistima
da otkinu okrajak ljepote.

ok,
ako već ne možeš prestati,
radi to dok nosim naočale. ne pitaj zašto.
(da uočim odraz u dnu dok je još malen i titrav
kao papučica pod mikroskopom,
da mogu na vrijeme reći:
neću tu tvoju stanicu.)