Era gmazova | Martina Vidaić

PREKASNO SMO SAZNALI DA POSTOJI SMRT

 

večer je bila lijepa,
svatko je pojeo jednaki sendvič
i dobio slamku željene boje,
televizijski je program bio umirujuće loš,
ljudska anatomija tisućama godina nepromijenjena,
ježevi desete generacije
smiješno su se trudili po nešpulinu lišću
koračati kao veliki.
dan je bio još ljepši,
čak i kad se počela slagati
vijest na vijest:

sinoć je
tu iza ugla
auto raspolovio djevojčicu.
danas je
tu iza drugog
počelo dugo raspadanje njenih roditelja.

uglovi postoje da se na njima prelome dojmovi.
naša je ulica iza toliko uglova
da živi prolaznici začuđuju
više od mrtvih.

ne treba se nadati da je ostalo tkiva na asfaltu,
ceste se čiste
u neumoljivo pravilnim razmacima.
sigurno su to mjesto već prekrili
cvijećem i svijećama.

čekam da procvjetaju plastične ruže u vrtu,
u svijeće ne vjerujem.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.