Kazahstan | Suzana Đođo

DAN DEVEDESETSEDMI

Politička sloboda, ekonomska sloboda, sloboda mišljenja, govorenja i djelovanja, sloboda izbora, osobna sloboda, sloboda kao neovisnost o drugima, sloboda kao odsutnost prisile, sloboda kao svjetski poredak, sloboda, sloboda, sloboda. Koliko ih mnogo ima. A ni jedna nije naša. Ni jedna nije dovoljna; čak i kad se sinergično spoje, zajedno su nedovoljne. Ne pokrivaju sadržaj. Možda je rješenje u kvantnoj fizici? “It is about possibilities”, čuli smo danas u kinu, “quantum physics means freedom to people”. Pa odlično, dajte odmah kilu.

Možda slobodna volja ne postoji. Možda je kvantna fizika srušila determinizam. Možda smo hrpice nepredvidivih blesavo sitnih čestica kojima ne znamo namjere. Na našem almatskom placu to tako malo znači. Tamo nas sjećanja na dan osmi, predeterminiran ili ne, fino griju. Hladimo ih ležeći na kamenu, uz rizik da navučemu upalu bubrega, figurativnu. To je važno. Izgleda da smo ipak, slobodnom voljom ili ne, krenuli prema nekom rješenju. Naziremo mu mutne obrise. Možda ćemo ipak – hura! hura! – na kraju spojiti dan osmi s ostatkom normalnog života. Tvrdoglavost se isplati.