Kazahstan | Suzana Đođo

DAN PETI

Nama je rat bio nametnut, čitamo na naslovnoj strani novina dok još leže na zemlji ispod rupe za poštu. Ubacio ih je momak iz Konga, ilegalni dostavljač, ilegalno nastanjen u provinciji Gelderland. S visine od metar šezdeset, gdje su nam otprilike oči, svejedno se dobro vidi – Slobo stoji za govornicom nepopularnog tribunala i diktira riječi na naslovnicu. U naporu mozga da shvati poruku oči su nam iskočile iz duplji, brzo skupljamo novine s poda da bi što prije saznali tko je to njemu nametnuo rat. Ispada da su za sve krivi papa Ivan Pavao Drugi (u glavi nam slika naherenog balavog starca na hodočašću u Lourdes) i Hans Ditrich Genscher (kojeg si ne možemo predočiti jer smo ga odavno zaboravili). Oni su učinili da nestane jedna multikulturna europska država, kaže Slobo cijelom svijetu i boli ga nježno bijelo dupe.

Zašto se uzbuđujemo radi tribunala, zašto radi davnog rata – to nas se niti u provinciji Gelderland niti na tržnici u almatyju nimalo ne tiče. Ipak, uvjereni da se i ovdje radilo o nekoj vrsti kazahstanske stepe, kolektivnoj sličici slobode od loših gospodara, povrijeđeni smo lupetanjem nedokazanog ratnog zločinca i želimo mu, miješajući zapršku, sve najgore. Zato što po rođenju nismo slobodni, nego uvedeni u knjigu rođenih kao Hrvat, domovina Hrvatska, zato se uzbuđujemo. Kazahstanska stepa o kojoj su tisuću godina sanjali Hrvati i naša je stepa. Bez obzira što frkćemo nosom i odmahujemo glavom, kao, nismo ništa takvog sanjali, opet nas u provinciji Gelderland tu i tamo traže da im pričamo o ratu u kojem smo se borili – i šta da se tu radi, pričamo im, priču o stepi za koju smo gorili i palili, jer nam je izgledala kao najljepša stepa na svijetu.

U njoj sada još više mamlaza vozi BMW-e i telefonira kompaktnom Nokijom, ali isto je postigla i kćerka kralja Svazilanda, jedinog stopostotno autoritarnog vladara na afričkom kontinentu. I ona se vozi u BMW-u i telefonira Nokijicom dok dvanaest tisuća njezinih vršnjakinja ritualno pleše pred svojim kraljem, nadajući se da će biti izabrane za njegovu sljedeću ženu. Postoji više puteva do materijalnog bogatstva, kao što vidite, a ulazak u Europsku Uniju nipošto nije jedini.

Dolijevamo tako vode u zapršku, ulje proizvodi zvukove kompatibilne s bijesnim moždanim stanicama. Nečije bi dupe očigledno zacvrljili u tavi, zaključujemo neukusno, i nastavljamo pripremati nešto što će valjda biti jestivo maloj crnookoj bubi kompliciranih dvostrukih koordinata.