Kazahstan | Suzana Đođo
DAN ŠESNAESTI
Još korak. Još korak. Dobro je. Idemo.
Došao je niotkuda, kopita mu nisu odzvanjala po asfaltu, proletio je praznim parkiralištem i skrenuo za zgradu, ali prije nego što je skrenuo, još u letu, podignuo je palac desne ruke u zrak, nasmijan.
Sin stepskog vjetra. Sjeli smo na zemlju, momentalno ošamućeni. Krvotok nam se zagrijao nekoliko stupnjeva u nekoliko sekundi; dišući duboko osjećali smo kako nam se lice rasteže u osmijeh.
Možda, možda, možda, postoji, razlog, za, kazahstan.
Sadržaj
PrologDan prvi
Dan drugi
Dan četvrti
Dan peti
Dan šesti
Dan sedmi
Dan osmi
Dan deveti
Dan jedanaesti
Dan trinaesti
Dan četrnaesti
Dan petnaesti
Dan šesnaesti
Dan dvadesetčetvrti
Dan dvadesetšesti
Dan dvadesetosmi
Dan dvadesetdeveti
Dan trideseti
Dan tridesetprvi
Dan četrdesetdrugi
Dan četrdesettreći
Dan četrdesetšesti
Dan pedesetprvi
Dan pedesettreći
Dan pedesetpeti
Dan sedamdesetprvi
Dan osamdesetprvi
Dan osamdesetosmi
Dan devedesetdrugi
Dan devedesetčetvrti
Dan devedesetšesti
Dan devedesetsedmi
Dan stoti
Dan stojedanaesti
Dan stodvanaesti
Dan stopetnaesti
Dan stodvadesetprvi
Dan stodvadesetdrugi
Impresum