Predmeti | Marko Pogačar

4.

Što jezero može reći o jezeru?
prije svega slično sam santi. čučim hladno i
samo i čekam da netko naiđe, poljubi moju ruku.
tada se razlijem preko te palube, tako je dugo
pokrivam da mi se učini da su procvale trešnje,
zatim progutam prosinac, i odazovem se. ne pričam mnogo.
onima koje poznajem kažem jezero to je raskol, taman
kamen u svakoj čaši. s nepoznatima ne razgovaram.

što može krava reći o jezeru? ujutro ustanem, muknem
i napojim se. po cijeli božji dan maštam o Tolstoju.
zamišljam kako me svlači, prstima razmiče moje oči i smješta
među njih dug i otrovan klin. kad padnem, kada se konačno
rastvorim on se ogrne svim svojim prostorom, otima me. danima
mi ne prilazi. više ne pasem jer trava odbija moje tijelo. svijet
i stvari mi izmiču. muči me riječima. jezero to je sukob, brza
životinja; more odvojeno od mora.

što može psihoanalitičar reći o jezeru?
riječ je o pogrešci. bjelina dolazi iz svih smjerova,
poput pravedne ljubavi. jednom je jezik u meni znao sve svoje riječi,
kao pas stado. započelo je s traumom. nosio je danima trešnje
u mojim rukama iako nisu procvale. proljeće je
nadolazilo po rasporedu. moja se voda počela grijati, iz dana u dan
izjednačavati s okolnim prostorom, dok nije nestala. tko je
pronađe ima pravo na govor. sve je jezero osim jezera.