Predmeti | Marko Pogačar

14.

 

Sve oko jezera
sa svih strana odjednom smrdi na podvalu.
odnekud je došao patriotizam i krave podižu zastave.
trave spremaju svoje nosivo: brzi i bijeli
vlakovi odvoze njihovo mlado i meko do nekog mjeseca,
tupe rupe u tvojim zubima. kako god okreneš:
u tijeku je prvo masovno
humano preseljenje bilja.

jezero je u svemu zbunjeno.
jednom je cijelo nebo kao kovani poklopac
bilo njegovo posebno oko. što je
sve njime vidjelo prestrašno je da bi se iznijelo.
zatim je došla sadašnjost: uspostavlja se
neovisna demokratska republika krava. jezero leži
u sebi kao u nekoj istini i ondje dugo i tijesno šuti.
zaboravlja da je osnova svake istine tijelo.

da je prostor jedina kutija ljubavi. međutim jezero
je evidentirano zbog revolucionarne aktivnosti:
ono vjeruje u samoupravljanje i ne podnosi kršćane.
što će se, dakle, s jezerom desiti?
njuške prazne i tople uranjaju u njega
ne bi li ga brzo unoćile. nebo se zastire, kao golemi, svečani stol;
tajna policija upada i do iznemoglosti pije. jutrom jezerom
plutaju podbuhle kravlje mješine. tako: smrt je domovina.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.