Predmeti | Marko Pogačar

PREDMET (ISPRAVNO ODGOĐEN, KAO JEZIK ILI KUBISTIČKA SLIKA)

 

Ako jest gusto i tupo more
kakvim ga doživljavaju videći
u svojoj uvjerenoj jednini
mogao bi biti komoda, knjiga, kuća
(u svakom slučaju obgrljujuće, nešto
što sadrži), sve uplašeno oštrim
kutovima, usječeno u stvarnost.
sve u svemu čini se
da ga je nemoguće kotrljati.
odmah sam ga uzeo pod svoje:
napravio od njega poredbu,
skrivenu vrijednost, vodim ga za ruku,
kažem mu: volim te, iako ne znam tko si.
paše mi njegov nikakav napredak,
odsutnost kraćenja, kroćenje nužnosti čistom
tvrdoglavošću.
kao skaut pretpostavljam mu boju, dodajem
kategorije obliku.
jezik zamjenjujem dobrom zimnicom
i sam se unutra smještam. smiješim se:
počevši od početka, od dugog do kratkog,
prostora do predmeta,
na neki način glazbene kutije,
već bih trebao znati što je na stvari, o kojoj je
riječi riječ, ali ne znam, ne mogu reći. još se
nisu razdvojila slova, još nije sasvim
ustalo svjetlo.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.