Predmeti | Marko Pogačar

PRIJELAZNI GLAGOLI

Kao da se u mene slilo jato rascvalih slijepih
krava, kao da su se u sve uselila goveda, tako
ti dolazim. više lebdeći nego na tlu, ispunjen
istovremeno nečim od Hindusa i nečim od državne
službe, širim se. poput pošte. poput pokislih snaga
reda. glave spuštene da bi se njome probio put,
jer zidovi koji rastu pred glavama najtvrđi su. što
noge pregaze izraste nekoliko puta još čvršće i
pokosi nas. padamo, poput kamenja, s neba. rušimo se
i rušimo. glava je najtvrđi čekić: zid koji izdrži
napad neprijelazan je. ne postoji toliko tvrda glava.
ne postoji neprijelazan zid. kao da se u meni uskome
šalo ono rogato carstvo; pupoljci pune moja usta, oštri
pupoljci u prsnom košu policije, cvjetova strogih
i u svoj mokroj mekoći. noseći cigle u zubima. prljav
od prašine i krhotina, između tihih, finih rafala
pjevajući o bilju koje nečujno probija asfalt: tako ti dolazim.