Predmeti | Marko Pogačar

4.

 

Što jezero može reći o jezeru?
prije svega slično sam santi. čučim hladno i
samo i čekam da netko naiđe, poljubi moju ruku.
tada se razlijem preko te palube, tako je dugo
pokrivam da mi se učini da su procvale trešnje,
zatim progutam prosinac, i odazovem se. ne pričam mnogo.
onima koje poznajem kažem jezero to je raskol, taman
kamen u svakoj čaši. s nepoznatima ne razgovaram.

što može krava reći o jezeru? ujutro ustanem, muknem
i napojim se. po cijeli božji dan maštam o Tolstoju.
zamišljam kako me svlači, prstima razmiče moje oči i smješta
među njih dug i otrovan klin. kad padnem, kada se konačno
rastvorim on se ogrne svim svojim prostorom, otima me. danima
mi ne prilazi. više ne pasem jer trava odbija moje tijelo. svijet
i stvari mi izmiču. muči me riječima. jezero to je sukob, brza
životinja; more odvojeno od mora.

što može psihoanalitičar reći o jezeru?
riječ je o pogrešci. bjelina dolazi iz svih smjerova,
poput pravedne ljubavi. jednom je jezik u meni znao sve svoje riječi,
kao pas stado. započelo je s traumom. nosio je danima trešnje
u mojim rukama iako nisu procvale. proljeće je
nadolazilo po rasporedu. moja se voda počela grijati, iz dana u dan
izjednačavati s okolnim prostorom, dok nije nestala. tko je
pronađe ima pravo na govor. sve je jezero osim jezera.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.