Predmeti | Marko Pogačar

NETRPELJIVOST

 

Negdje je svijetlio Magreb. trave su gubile sav
svoj polagani miris. u trupu kao da se nešto izg-
ubilo, zašlo u svoje nepoznato, nečiji bezdani,

tamni džep. zvijezde su sa sebe svukle kožu. i rebra
su nabola nebo, malo ga pomalo jela, pila ga, i kad
je sve bilo gotovo on je odnekud sišao; pod tom se

gomilom izlilo tupo more. Magreb je zaista svijetlio:
odsjaj je jasno svjedočio o nekoj pošasti. ja sam ostao
kući i spavao. mačak je sušio meko krzno. znao sam:

sve je nasilno, kao noćni telefonski pozivi, i to se nasilje
uspinje mojim glasom i prelama, u jednoj sićušnoj točki.
zatim sam dugo gutao gorku zemlju da bih ga duboko zakopao.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.