Predmeti | Marko Pogačar

8.

 

Ne budi gusta i gorka. svako toliko ližem
te valovima ne bih li te ublažilo. najdraža zemljo,
vježbo strogosti; može li se u tebi plivati?
dolazi proljeće, jedan od tvojih najljepših dokaza:
konobari iznose okrugle stolove, sunce iznosi
okruglo sunce, izlozi se izmjenjuju. nitko ne poznaje
tolike oblike rasta: sve, pa i najmanje zrno podiže te
prema ogromnoj bravi neba.

ne opiri se. možda si samo umorno more.
izvana mirna i troma slična si gušteru: kad nešto želiš
pretvoriš se u brzi jezik i nestaneš. ja kada nešto
želim do nepodnošljivosti izvrnem sve svoje kamenje,
povučem vodu iz svih rukavaca ne bih li to i pronašlo.
ako ostanem praznih ruku ništa me ne može utješiti.
tada otimam tebi. iz čistog prkosa izlijevam se da bih ti bilo
najbliže, intenzivno i meko.

potresi te prokazuju. iznutra nalikujemo više
no što bi voljela priznati: na primjer po meni hodaju kukci,
a tobom plivaju krtice. plug i lijehe pokazuju
da je unutra moguće ploviti. nikad, da budem iskreno,
nisam u tebi vidjelo ribu, ali nikada nisam lovilo. tvoje su ribe
prabake mojih i ja ih volim. kad proljeće stigne u svjetlu novih
saznanja kupam se, plivam sa svojim živima. u tebi mirno
plutaju mrtvi.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.