Predmeti | Marko Pogačar

12.

Golemo sam i nepravilno
kao glava Francisa Bacona.
što god da se na nekoj od mojih obala desi
podsjeća na administrativnu pogrešku: nitko
ničemu ne može ući u trag. to je
samo jedna od obmana vraćanja. dalje:
nema klizanja, ugodnih restorana; ničeg što zahtijeva
ravnotežu veću od obične.

zakon kojem sam zaboravilo ime govorio je
da je volumen konačan. još jednom pogrešno.
u meni je mnogo više od mene samog:
beskonačnosti zakona ravna je samo širina pogreške.
škakljivo. to bi značilo da bijega iz nepravilnosti nema.
naprotiv, sve oko mene se ispravlja – trave podižu
glave, krave proždiru svoju rimu kao da im je jedina;
sve živo pod tobom pupa i ustaje.

veliki kiropraktičaru nebo!
pribodeno za prostor zrakama sunca čekalo sam
isprva noć htijući da sve ostane čisto i dobra ukusa; ničeg
bez dobra ukusa. htjelo sam poći sa stilom. napustiti se
kao što me oduvijek napuštaju djevojke: brzo
& lako. povratka nema. nikakve utjehe u tvom jeziku.
uzroci ove neoprostive golemosti utuživi su
i smrtno opasni za sve prisutne. tako, svima po zasluzi.