Predmeti | Marko Pogačar

1.

Ja sam jezero, izlazim
jutrom iz trome čahure sunca—
tonem u sebe kao u gluhu sobu i tragediju
gnijezdim bilje u prsima
kao što se u bilju gnijezde močvarne ptice, bilju
koje je oduvijek zborsko pjevanje.

ja sam jezero, tamna točka
parlament milijardi slatkih suza.
sanjam uglavnom noću i kad se pomičem
mirno kao otok i tjedna fotografija neba—
sanjam krizu i demokratske promjene
a kada ustanem iz uvjerenja povraćam, gusti
se ljiljani slijevaju mojim grlom, ljepljivi ljiljani,
poput pokrova.

uredno obavljam svoju građansku dužnost.
vikendom odlazim vozeći miljama
kroz koplja uspravnog cvijeća,
i nigdje ne ostavljam tragove. nigdje dio
mene ne priziva drugi dio. nigdje nitko
o tom ne govori. sve što zemlja od mene uzme dajem joj,
jer se ne može izgubiti oduzeto. sve što je lijepo
lijepo ostaje. a o moru ne razmišljam.