Predmeti | Marko Pogačar

STOL (KAKVIM GA VIDIM U 5.15, PRAVOM ČASU ZA GLEDANJE)

Ako se na njega naslonim odmor će biti
nestvarna kategorija:
vrijeme svijeta nije moguće skrenuti.
ipak, ako im (stolu, svijetu i vremenu)
predložim kratku odgodu, pauzu,
vrijeme u koje će se smjestiti doručak,
također odgoda neodgodivog i
nešto prosječnog disanja (još jedna
odgoda), dnevne novine koje se, po želji,
mogu zamijeniti knjigom, konjem ili
(plemenita rijetkost)
nekim zanimljivim suradnikom reći ću,
ne bez ikakva kajanja: kakva je
nevjerojatna vrijednost u stolu! kakve su
prednosti dugog dana nad drugim, vrijeme
koje je i samo odgoda vremena.
ako se na stol naslonim i iz ladice
izvučem jednu jedinu riječ, umotanu u jedaći pribor
izbušenu od vadičepa, ta će
uglačana čarolija, kao nacistička srebrnina,
reći sve a opet ustrajno šutjeti.
ako se ikad oslonim na taj sasvim izvjestan
neizvjesni predmet, ako ti se učini da sam
ikada išta mislio osudi me na beskrajno gledanje
i bit ću sretan. za stolom ću mirno okretati stranice:
netko će brati naranče, nešto će poviti lišće.