Predmeti | Marko Pogačar

REALIZAM

Sve je kako vam se čini, pa i ono što se takvim ne
doima. četvrtak, masni glagol, raste u svakoj košari—
negdje se nešto prostire, zaokružuje prostor. može li
biti riječi o činjenicama? ako hodam (a hodam!), ako
ponekad potrčim hoće li to ući u moje pismo, hoću li

ako poskočim, pasti, u neki neočekivan tekst? taj će
pad, ranjeno koljeno, postati čvrsta stvarnost, reći ću:
sada sam padao, sada sam tu, u tvojoj pošti. grad na
poleđini ima njemačko ime. na trgu gospođa prodaje
gerbere: jesen je i neko se rumeno dijete pružilo

za njima šupljim prstima, kao da nikad nije čitalo bajku.
da jest znalo bi da se takvih mršavih žena valja kloniti.
znalo bi jednako tako da je let dug i opasan harem
a tlo pljunuta koštica, u svakoj njegovoj točki. njemačke
majke u kadru nema. ako napišem majka i bude majka ja ću

radije pisati Anna Karina Anna Karina nekoliko tisuća puta
i čekati. sve je baš tako kakvim se čini, pa i ono što se takvim
ne doima: u rujnu latice lete njemačkim gradovima, neko
dijete ulazi u svoju povijest, jedna je gospođa obilježena nar-
odnom predajom: sve je kako vam se čini iako ništa od svega.