Predmeti | Marko Pogačar

PRIJE PREDMETA

 

Prije predmeta bile su ptice.
putovanje od jednog do drugog
kraja prirode, velikog punog
koje se sprema preliti, razaslati
glasnike preko vidljivih rubova.

prije predmeta bile su njihove
leteće kuće, košare,
prvo iskustvo šumskog poretka.
neboderi povezani s jednim i s drugim
svijetom: iz sjene u sjenu i preko
sjene u neko očito ništa, smjelo

mjerilo ničije stvarnosti. u ptici,
(predmetu prije predmeta, ustima
prepunim perja)
njegovoj prozirnoj kući, njegovu
zračnom kavezu stanuje riječ
i ako nagaziš pticu dovoljno vješto
ona izađe, dolje u bijelo, u glazbu.

ona im zadaje željeni oblik, toliko
očekivanu čvrstu provjerljivost,
ona nas potpuno izdvaja. u njoj glasovi
trpe najduže mrtvo more koje pjeva
bez da se po njemu hoda. prije predmeta
nešto je zauzelo njegovo mjesto—

u čistom, u sebe stisnutom, kao bolnica čistom
bijegu sjedim i svakog čekam, očekujem.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.