Predmeti | Marko Pogačar

JOŠ JEDNA LEKCIJA O PJESMI, MOJCI I DUGOM KAJANJU

 

Teško je stvoriti glazbu.

zato što je teško probiti ovoj oka, zato što
nema oka koje bi čulo, osim Rimbaudovog.

zato što za njom valja trčati, kao za jatom tamnih ptica
koje ovoj pjesmi tako nedostaju. ništa ne nedostaje

ovoj pjesmi, osim glazbe i tamnosti. ptice su posvuda
ali nijeme i nedostižne. nemoguće je u njih uvesti bezbolni

poredak, disciplinu svojstvenu jedino glazbi. jer u njoj nema
mjesta za revoluciju. jer ona jest revolucija, i jednom kad je se

uzgoji valja kazati: slušaj, nešto se divlje dešava u ovom uhu,
metar je izrastao visoko i cvjeta, tijesni se. iz njega teku staze

kojima se tihi uspinjemo u sistem, tijelo zbog tijela. jer je
teško bilo što stvoriti. usta otvorenih u most, jesenji jezik koji

žuti i otpada. zato što je potrebno prvo sve zaboraviti, a ako se
sve zaboravi ostaju svi i nitko. nitko je nijem i ne pjeva. svih

je daleko previše. zato što ostaju samo tragovi. zato što je teško
probiti omot oka, održati se na površini vičući: miran bez pokreta.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.