Predmeti | Marko Pogačar

13.

Strah je minorni anđeo,
mali Goebbels koji je umro u snu. moje su
obale jednom bile duga i nježna avenija, obli
ubod u bedro boga. to je klupko
brade i naredbi jezeru oduvijek neprijatelj.
jednom se na njega uspelo kao u noćnu šumu
i odande mučno & snježno režalo. sa sigurnošću mogu
reći da dotični mrzi jezero.

s dolaskom vode sve su brze i mudre
životinje nestale, a spore i glupe ostale
kakve jesu. podiglo sam se do točke u kojoj
je povratak bio što jest: jesenja staza za slijepe.
onda sam uplašeno i golo stajalo
u samom sebi kao u tijesnom ogledalu, gledalo
kako se odjednom nešto na mene spušta, neki
napušten glas; tijelo koje nedostaje.

sve što je jezero ondje vidjelo bilo je leglo s
opasnim psima. recimo to ovako: imalo je
samo nužnu depresiju, višak dubine i svu tu vodu.
sada pretpostavimo da je sve lažno. ondje se
odvija suh i ugodan piknik. puno je pića i glazbe i boga
ali jezero skače s mosta. u njemu nijem i slobodan pad,
pod njim dno tupo i beskrajno, kao Hrvatski sabor. krajolik
prigiba glave životinja zemlji. korijenje nastavlja trunuti.