Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

DJEČAK SA SELOTEJPOM NA RUKAMA

tjeram te od sebe. pristani na to. k vragu, zašto ne ide kako sam zamislila?
kažeš da imam ružan nos. u pravu si. i mene nekad sjebe njegova pozicija.
neočekivanim trzajem ruke uvijek dotaknem dio sebe kojim gubim identitet.
stani ispred ogledala. raširi noge. nadia komaneci. otrči u kuhinju po rivanol i gaze. rekla je da ne može prestati krvariti. zašij joj rane stereotipima o vječnom sutra i pokrij ruke ušima.
ne mislim previše o tebi. ne mijenjam se u razgovorima. misli držim na lancima i jezik grizem s pastom u ustima.
pazi na sebe. samo to želim. pristojan. ugodan. sretan.
zaustavi se samo na pješačkim prijelazima. gledaj lijevo. gledaj desno. zakorači ne nadajući se meni s druge strane.
sanjam kako ću ti se vratiti poslije svega. s isprikama. čekat ću te u parku. neki park u tvome kvartu. ne znam mu ime nit’ ima li ga. nosit ću šal oko vrata i nasmijavati te. držat ćemo se za ruke i reći ćeš kako nema vremena o kojem mi ovisimo.
volim moć vlastite imaginacije.
kažu da ljudi imaju sklonost ostavljanja otvorenih opcija posvuda. ne znam trebam li vjerovati u to.
ne vjerujem sebi.
želim te uzdrmati vlastitim nebulozama. stvoriti svoje pravo lice i postati nestašna.
dobar plan za odlazak. zar ne? kasnije se vratim po ispis poziva sa svog mobitela. volim ovo. neodređenost.
nedostaješ mi.
imaš li cigaretu viška? želiš li ostati? izgubi se. moj nabolji savjet ikada.
jedini životni misterij je… odlazak.
pričao mi je jednom kako joj je bacao kamenje u prozor dok nije izašla van. kad mi je rekao zašto ju je ostavio, bilo je jebeno smiješno.
znaš, ispričat ću ti jednom cijelu svoju povijest.
a to jednom dogodit će se sutra.
u bilo kojem od svih sutra koja nas čekaju.
žao mi je, ovo ovdje završava.
podloga za rad. to si bio. to ostaješ. lažem, naravno. ne zanima me.
selotejp na tvojim rukama, ta mladost koju njeguješ u sebi nije moj život.
udaljeni smo.
ne znam.
preko mojih problema nisu poslagane tračnice.
žao mi je.
a jadna.
ozbiljno, moram početi razmišljati o bavljenju nečim zanimljivim. punim akcije.
origami ću slagat.
akcija. akcija. akcija.
ne znam zašto, ali ne osjećam novu dimenziju pod nogama.
žele. ja sam u kanti želea.
jedva da ti i ime više znam. i svoje, moram primijetiti.
čudno je to. moja biografija.
sve je to jako čudno.
isforsirano korištenje to-a.
odustajem. ovo jednostavno nije vodilo nikud.
sve dok ti ne pokucam na vrata ili te ne pričekam u parku pred tvojom kućom. ovo neće završiti bez pravog početka. nisam ja bez veze gledala crno-bijele filmove s bacanjima u zagrljaj nakon sto godina.
pravi čudak je čudan do kraja.