Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

DJEČAK SA SELOTEJPOM NA RUKAMA

 

tjeram te od sebe. pristani na to. k vragu, zašto ne ide kako sam zamislila?
kažeš da imam ružan nos. u pravu si. i mene nekad sjebe njegova pozicija.
neočekivanim trzajem ruke uvijek dotaknem dio sebe kojim gubim identitet.
stani ispred ogledala. raširi noge. nadia komaneci. otrči u kuhinju po rivanol i gaze. rekla je da ne može prestati krvariti. zašij joj rane stereotipima o vječnom sutra i pokrij ruke ušima.
ne mislim previše o tebi. ne mijenjam se u razgovorima. misli držim na lancima i jezik grizem s pastom u ustima.
pazi na sebe. samo to želim. pristojan. ugodan. sretan.
zaustavi se samo na pješačkim prijelazima. gledaj lijevo. gledaj desno. zakorači ne nadajući se meni s druge strane.
sanjam kako ću ti se vratiti poslije svega. s isprikama. čekat ću te u parku. neki park u tvome kvartu. ne znam mu ime nit’ ima li ga. nosit ću šal oko vrata i nasmijavati te. držat ćemo se za ruke i reći ćeš kako nema vremena o kojem mi ovisimo.
volim moć vlastite imaginacije.

kažu da ljudi imaju sklonost ostavljanja otvorenih opcija posvuda. ne znam trebam li vjerovati u to.
ne vjerujem sebi.
želim te uzdrmati vlastitim nebulozama. stvoriti svoje pravo lice i postati nestašna.
dobar plan za odlazak. zar ne? kasnije se vratim po ispis poziva sa svog mobitela. volim ovo. neodređenost.
nedostaješ mi.
imaš li cigaretu viška? želiš li ostati? izgubi se. moj nabolji savjet ikada.
jedini životni misterij je… odlazak.
pričao mi je jednom kako joj je bacao kamenje u prozor dok nije izašla van. kad mi je rekao zašto ju je ostavio, bilo je jebeno smiješno.
znaš, ispričat ću ti jednom cijelu svoju povijest.
a to jednom dogodit će se sutra.
u bilo kojem od svih sutra koja nas čekaju.
žao mi je, ovo ovdje završava.
podloga za rad. to si bio. to ostaješ. lažem, naravno. ne zanima me.
selotejp na tvojim rukama, ta mladost koju njeguješ u sebi nije moj život.
udaljeni smo.
ne znam.
preko mojih problema nisu poslagane tračnice.
žao mi je.
a jadna.
ozbiljno, moram početi razmišljati o bavljenju nečim zanimljivim. punim akcije.
origami ću slagat.
akcija. akcija. akcija.
ne znam zašto, ali ne osjećam novu dimenziju pod nogama.
žele. ja sam u kanti želea.
jedva da ti i ime više znam. i svoje, moram primijetiti.
čudno je to. moja biografija.
sve je to jako čudno.
isforsirano korištenje to-a.
odustajem. ovo jednostavno nije vodilo nikud.
sve dok ti ne pokucam na vrata ili te ne pričekam u parku pred tvojom kućom. ovo neće završiti bez pravog početka. nisam ja bez veze gledala crno-bijele filmove s bacanjima u zagrljaj nakon sto godina.

pravi čudak je čudan do kraja.

X

Sadržaj

ZOVE SE EZRA
poredak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)

pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)

dječak sa selotejpom na rukama


IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja


APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)

posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)

sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)

u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)

kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)

rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)

završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)



Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.