Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

s tobom. bez tebe. svejedno sanjam.
vratiš se jer mi duguješ pariz. i napraviš od mene djevojku mjeseca studenoga.
moj dečko mjeseca travnja.
šapuće mi na uho: ozdravi. pogledaj svoje blijede ruke. ne čini li ti se da su poput pretkazanja?
ponovi. ponovi se. ponovi i riječi. jer mi duguješ i berlin.
držim te na zapešćima. zareže me tamo uvijek kad odeš.
kroz kosu mi je sapletena tvoja želja. lišće i neki cvijet iza uha.
maslačak.
mrak je. sama sam. a tako se čini lakše udvoje.
bit ću tvoj dečko travnja ako ozdraviš i umočiš ruke u kantu ljubičaste boje.
ucjena.
ucjenama postajem ja.
kako je pažljiv i brižan moj dečko mjeseca travnja.
opet govorim krive riječi. jer nije problem u tebi. nije problem u meni.
u nama je.
posjedni je na stolicu.
nabij joj krpu u usta i veži joj ruke na leđima.
nogu joj veži za nogu.
i nasloni je na naslonjač.
od stolice.
taj moj dečko mjeseca travnja. koliko je pažljiv i brižan toliko je i smotan i nesnalažljiv.
odreži joj kosu.
boljet će je više nego što možeš zamisliti.
stavi joj nož na grkljan i prijeti. skači pored nje opasan nervozom.
ošamari je.
neka i ona osjeti što znači porezati usnicu na zub.
i poliži joj krv s brade kad poteče.
prava će djevojka studenoga znati čemu cijela parada osjećaja.
fizička i psihička tortura. ona to voli.
pa kad zgrči šake iza leđa i stisne zube toliko da se počnu sipati iz njenih usta…
čut ćeš kako te voli i koliko te voli.
vratiš se jer mi duguješ i london.
lažeš i lažeš. ugađaš mojim ušima jer ti ne vrijede. a da vrijede, govorio bi istinu.
zarijem glavu uvečer u jastuk nadajući se: ujutro ćeš to i dalje biti ti.
mačka pod nogama, izgrebane ruke od lošeg odgoja.
djevojka mjeseca studenoga, modra al’ lijepa, i dalje priča i hoće da zna želiš li baš ovako da se glasa.
i onda iz nje teče bujica riječi koja je reže na zapešćima.
puknut će.
ćelava.
odrezane kose.
jer, boli je više nego što može zamisliti njen dečko mjeseca travnja.
moj dečko mjeseca travnja.