Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević
IDI U DUĆAN I DONESI TRI JAJA I VELIKU BOCU MARMELADE
koja neugodnost.
dobar dan.
dobar dan.
kako ti mama? kako ujak? kako teta? kako dugmad na košulji?
ajde, saberite se, vi ste samo prodavačica.
ja ne mogu voditi takve razgovore. zašto želite znati išta o meni?
a bilo mi je neugodno. ne volim neparne brojeve.
stara je rekla tri jaja, a mi više nismo siromašni.
dajte mi deset jaja.
ma dajte vi meni trideset jaja.
i ova marmelada od četiri kile, koliko košta?
nisam čula odgovor, bila sam spremna: može, super!
to ćete palačinke spremati?
ma ne, idem gađati reklame na cesti, koji te kurac i to zanima.
moja su jaja.
ne dam ti ih.
nećemo o jajima.
ma, nećemo o ničem.
…
zovi me, reci mi da me voliš, pričaj mi.
zovi me.
želim ti reći kako je na putu do dućana neka ogromna žena udarila čovjeka na motoru.
i kako sam gledala njegovu glavu dok je iskrila po cesti.
nosi kacigu.
veži pojas.
ne želim gledati tvojih deset metara na cesti. ne želim čuti za njih.
a preživio je.
ustvari sam bila smrtnik koji se divio nesreći i nije pozvao pomoć.
policajac me gledao.
ajde, zaustavi me, zaustavi me i slagat ću ti u lice da ništa nisam vidjela.
i što mi možeš? pogodit ću te jajem u to pandursko oko. pogodit ću te.
ja ionako plutam ovim svijetom.
pa sveži pojas.
pazi na kamione i autobuse.
pazi na brzinu.
autocestu.
Sadržaj
ZOVE SE EZRAporedak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)
pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)
dječak sa selotejpom na rukama
IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja
APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)
posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)
sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)
u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)
kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)
rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)
završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)
Impresum