Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević
REKAO JE DA SE ZOVE KAO JA
bili smo na tom koncertu i ona je morala ići ranije.
zašto si u gongu?
ja ne volim udruge. ubijaju identitet.
grupiraš se, asimiliraš se. kad će doći kraj?
ajde, reci im da je put za šibenik na drugom kraju grada, daj im kompas.
pomozi ljudima, to očekuju od tebe.
a da sjedneš s nama u auto? pa da nam pokažeš?
oprosti, ja bih radije umirala neki drugi dan. prepijani ste za moj ukus.
kučka umišljena.
kočnice škripe i stojka odlazi u šibenik.
nadajmo se.
sat. sat. daj ne zvoni više.
zašto si stavila svoj potpis na onu peticiju?
stari mi je jednom rekao: ništa nikad ne potpisuj. ne daj se.
zaboravih pitati kad i kako, u kojim slučajevima, detalje.
od zaborava sad ništa ne potpisujem.
propada nam fakultet, menza je sjebana, hoćeš se potpisati?
ma, mali, zajebi ti to.
hoćemo u kazalište?
i ono propada? je l’ moramo nešto potpisati?
ne, imam dvije karte. tosca.
ah, opet nešto suicidalno. može. dobro. idemo.
večeras se želim smijati.
ne zovi me više. od krajeva se ne živi.
floria se ubila, znaš.
scenografija im je očajna.
čovjek bi očekivao više stila.
hej, nemamo novaca, zovi lavčevića, konstruktora, treba nam par skela.
nema floria odakle skočiti.
zamisli odakle im spužva? il’ dolje stoji kakav izbacivač da je uhvati u letu?
nemoj se smijati. ja se večeras smijem.
držimo se za ruke.
poslije seksa ću zapaliti još jednu cigaretu.
ma ne, to su mitovi.
nije to najbolja cigareta.
najbolja je prva. ostale su mučenje.
držimo se za ruke i obećavam
– nećeš više osjetiti dim na svome licu.
Sadržaj
ZOVE SE EZRAporedak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)
pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)
dječak sa selotejpom na rukama
IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja
APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)
posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)
sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)
u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)
kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)
rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)
završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)
Impresum