Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji.
podilazim pritisku sjećanja kao mali vojnik s bubnjem.
oprala sam plahte. postala sam žena. probudio se daleko od mene.
nebo se nije vidjelo, ali dnevnik je dobio stranicu više.
naše ruke visoko gore, usmjerene prema nebu, mole za milost u obliku torte od čokolade.
jest ćemo je prstima i licem. jest ćemo je jedno drugom s obraza.
jebote, kako ću te samo voljeti.
znam, ako te ovaj put izgubim, izgubit ću hodanje po žici koje me održava na životu.
ne daj mi to. smatraj se upozorenim.
ti si moj supersonični kaos. junak iz crtića. junak iz stripa.
tvoje pravo ime je clark kent, zar ne? i rođen si na kriptonu. priznaj!
otvori cvjećarnicu i živi od ukradenog kisika u sobi.
mazi me, pazi me, skuhaj mi ručak.
jest ćemo se sa stola. u kadi. na stubištu. poslije koncerta.
nećemo oprati miris s kože.
živjet ćemo od šipki ugrađenih u naše kosti.
izvući ćemo jedno drugo na pravi put.
promijenit ćemo imena i punit ćemo se na solarni pogon.
donijet ću ti pustinju u krevet. jedno zrnce – jedna verzija nas.
jebote, kako ću te samo voljeti.
bit ćeš uhoda iz stana preko puta i zvuk koji me progoni do nesnošljivosti.
pijani vozač koji će me pregaziti na putu kući.
novi svijet zamotan u palačinku spravljenu u nedjeljno popodne.
reci da si clark i ja idem studirati novinarstvo.
proročanstva se moraju ostvariti. makar i blijedom računicom.
zapakiraj me u kutijicu, veži mašnicu, čuvaj me u džepu i zaprosi me.
ostavi me samu i vrati se natrag.
oprala sam plahte. postala sam žena. isprat ću kožu limunom i mirisati na trope.
voljet ću te.
zaslužujem te voljeti.
zadužujem se voljeti tebe.
bit ćeš najljepši dio pokućstva u mojoj sobi.
pokrivač za moje djetinjaste postupke i male oči.
ti uopće nemaš male oči. pa pogledaj julie walters.