Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

KAD HODAŠ SE MAMUZA, KAD HODAM SE KAUBOJSKI MAMUZAMO

(moja debela guzica i ja)

 

(na izložbi)
malo te promatram u tegli kimchija.
mislim, zanimljivo je da uopće nisi u prostoriji.
okrećem se. oko sebe. dosadno mi je.
pojas omotan oko struka urezuje se u mlado meso.

kutrim u sebi. prestat će čim zaboravim kako izgleda.
(u bolnici)
u mraku se premalo vidi, taman onoliko koliko čovjek može podnijeti.
scrooge, meni se ovako ne podnosi ništa. uopće.
budi dobra. tretirat ćemo te elektrošokovima.
trikoderima istražuju mozak. fantomski skidaju sve uroke s
mojih leđa.
davide, svašta su mi radili.
na ulazu za ct drže stari rendgen.
neka je žena objašnjavala petogodišnjoj djevojčici čemu je
to sve služilo.
mama, ti si ra-di-o-log?
moja je majka mene ozračila.
(devedeset i peta i dvije tisuće i šesta)
ja bih da pero ode na stranicu 344., ali ta stranica ne postoji.
pero je odavno promijenio i ime i adresu.
ušetala sam joj u sobu i rekla: mene tu boli. šta je to?
a ona je rekla: ništa. bit će sve u redu.
zato je danas mrzim. jer baš ništa nije u redu.
jer mi, otkako je znam, samo laže.

jer ti, otkako te znam, samo lažem.
al’ imam opravdanje.
uvijek kad od srama počnem brojiti svoje nožne prste,
mogu reći:
davide, svašta su mi radili.

X

Sadržaj

ZOVE SE EZRA
poredak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)

pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)

dječak sa selotejpom na rukama


IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja


APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)

posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)

sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)

u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)

kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)

rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)

završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)



Impresum