Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja.
ja spavam ispod semafora sa zapadne strane.
pazim na temperaturu pod tvojim nogama.
dala sam nam vremena. postali smo dio velikog plana.
ljubav plus vrijeme jednako je kraj. bol.
dedukcija. dedukcija, moj watsone.
ne mogu te dovesti na postolje. neće biti dobro.
ne snalazim se u riziku međuljudskih odnosa.
žao mi je, kaže. tup pogled. filtar za kavu. emocionalna distorzija iznad otvorenog plina.
nikada nećeš pronaći izlaz iz ove metafore, zar ne?
suze kao gorivo za pokretanje mog života. slike obješene po interijeru.
tvoji prsti na bubrezima. tvoje noge na slezeni. tvoje usne po jetrima.
netko mi je zašio botune po tijelu. od vrata do pupka. bojim se spavati na stomaku. otvorit ću se svijetu i ispričati svoje strašne tajne.
treba šutjeti o tebi.
pustit ću te.
ovaj trenutak.
odmah.
da, odmah.
sad.
oprosti mi. poljubi me. spavaj sa mnom ispod jupitera.
a na semaforu je crveno. pa trube i psuju. iznutra.
probijaju se prema van i otvorit će me. netko će otkopčati moj kaput.
odupirem se dobroti. onoj koja nas je znala zaskočiti u statičkim emocijama.
iskrivljujem stvarnost k’o što se prostor u meni godinama krivio da bi sustigao
vrijeme i napravio mjesta za tebe.
na kraju je pojeo sam sebe.
karikiram. možda shvatim. možda shvatim.
prekasno je da pričam pa zapisujem.
prekini me u ovom. ne mogu sama.
gradim kuću od premišljanja i nastanjujem te u njoj.
bavim se izumima. izumljujem se. izbezumljujem se.
moja odgovornost prestaje kad uništim sve što čini “dvoje”.
puštam te u leru. nizbrdo.
reinkarnacijom ću se iskupiti za bol koju si nanosim.
ljuljalj se sa mnom. ova stvarnost se ne da mijenjati. ne smije.