Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

učini ovaj svijet našim. prilagodi ga nama. baš nama.
na moj zahtjev.
uvuci ga sa sobom u krevet. pokupi ga putem kući, kao masovnu histeriju.
zavedi se idejom.
mimikom i tikovima doziraj fanatizam u očima.
uvijek je velik put kad ga treba prijeći godinama.
izmičeš mi i svakim se danom sve teže miriti s time.
…
na tebi ne postoji ništa što bih mogao zavoljeti. ništa.
…
držim dah. držim dah. pedeset i devet sekunda pod vodom pa izranjam.
na meni se ništa ne može zavoljeti.
izgovori se za svoje dobro. svijet je takav. izgovori se za svoje dobro.
mokra, izložena u gomili, osjećam kako se sol po nogama pretvara u kotrljajuću oluju.
neću se boriti. neću. jer na meni se ništa ne može zavoljeti.
…
otvorio je kartu na stražnjem sjedištu i pitao me kamo idemo.
ne znam ni gdje se nalazimo.
zvoni elektronički sat. bacam ga kroz prozor.
razbija se na cesti s koje smo bježali i opet ostali na njoj.
kriva sam.
…
izvadi iglu iz stražnjeg džepa i daj si šut inzulina.
brzina nas melje. u brojenju kilometara obilježavamo mjesta na kojima se više nikada nećemo pojaviti.
kosa koja se suši na propuhu ostaje kao dokaz onog što smo crpili godinama.
poslije preostaje samo sagledavanje prošlosti.
…
budim se i bojim se u pokrivačima. strah od stopostotne vune omotan oko mojih bedara.
suze. kao kristali ostaju na vlaknima.
izrasle su tu, kažem, nisu moje.
a ti me grliš jako, jako, jako, najjače. izgorjet ću na tvom torzu.
glas koji smiruje. odaješ se. sutra možda odeš, ali ostat ćemo ovako, danas.
dvoje.
…
sve bolesti koje imam odavna su dijagnosticirane.
nijednu ne liječim.
nitko mi ne jamči preslik mog imena i kad te odstrane iz mene.
u zadnjem stadiju, kad bi nam trebalo postati jasno, nama postaje prekomplicirano.
promijeni se… tako što ćeš mi otkriti nešto novo o sebi.
…
na najteži mogući način.