Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

jučer me obišla tjeskoba. kroz dim cigarete.
kolateralna pozivka na mjesto (ne)sreće.
tamo će nam, valjda, jasnije čuti imena i popisati stanje materije iznutra.
ne okrećem se, a nisam sin.
prijetila mi je svojim promuklim glasom. dok me zatvarala u okvir slike.
umotala me u lijep papir i stavila me meni pod ruku.
nosila sam se doma.
sabrala nas je baš onakvima kakvi smo bili i stavila nam je male ikseve preko glave.
lista za odstrel.
daleko, ja moram daleko odavde. izvuci me iz svog uha i ne slušaj me.
ja moram pobjeći daleko.
prijetila mi je crtom na dlanu koja je prekinuta napola.
podijeli jednu polovicu na osam dijelova i uzmi za svaku osminu po pet godina.
i što onda? što onda? je l’ onda dolazi sreća il’ nesreća? jer ako dolazi sreća, je l’ ovo nesreća? ili ako dolazi nesreća i ako je ovo sreća, netko se opasno zajebaje na moj račun…
podigni me s poda. prehladit ću se.
leđa prislonjena na zid i upala pluća. bolesti se danas tako lako zaigraju s nama.
tragovi po rukavima. netko te je sinoć držao za njih.
netko ti je pomagao da se izvučeš. prespavala si ono najgore, a najbolje ne dolazi.
onim što mi nije rekla pozvala me još jednom na mjesto (ne)sreće.
upriličit će nas kako zaslužujemo.
vikat će. plakat će. razbijat će. i nitko joj neće prigovoriti za štetu koju će nanositi godinama.
zavarat će. lagat će. povući će sebe i tebe u okvir.
velika slika.
puzzle.
taj jedan dio koji nedostaje bit će onaj dio viška.
utjeskobi je, ušuškaj je u vlastitoj (ne)sreći.
zaspi. onda ćeš se naviknuti na nju. ispod glasa, kako ti struji pod jezikom i silazi
niz jednjak da se nastani u tvojoj utrobi.
sjedit će tamo i čitati novine. živjeti svoje rituale. odgajati tuđu djecu jer ne želi svoje
gene davati na raspolaganje.
tješit ćeš je.
danas me obišla tjeskoba.
spremno. s tri razloga više nego jučer i sa savršenom listom razloga:
zašto i ovaj put odigrati žrtvu tuđih namjera i postupaka.
opeklinama sam spajala rascijepljenu crtu života.
ti ne želiš to, jelda? ostavit ćeš me? znao sam.
obilazila me kruto, u dugom kaputu.
zašto mi ne možeš reći što te muči? reci mi. bit će ti lakše. ne možeš mi ovo napraviti.
al’ ne radim to samo tebi. radim to oboma.
i smijala se, kruto i dugo. došla je na svoje.
precizno me pomakni za samo jedan milimetar prema naprijed.
možda uspijem.