Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

JA NE ODGOVARAM ZA TEBE AKO SJEDNEŠ NA TU STOLICU

 

gledaj u pod.
okreni se nalijevo. ne, ne na tu stranu, susrest će vam se pogledi.
ekstremni uvjeti.

je l’ ovo vodi nečem?
isprike, zastala sam.
misli su postale kao ježevi.
je l’ ovo vodi mučenju?
prosut ću ti na lice istinu koju vučem za sobom od dana rođenja.
imat ćeš rez od boka do boka.
tko god bio – voljet će te radi tebe.
radi sebe. imate oko 50 godina i još niste naučili ništa bitno.
muškarci, dijete moje, ne nose metar u džepu. u slučaju da ga nose, ne vade ga svaki put kad vide lijepu ženu.
nije da ste me utješili, ali kad već morate, samo naprijed.
sestro, ovu uspavljujemo vokalno.

oktet medicinskog osoblja vrišti carminu buranu.
u kutu operacijske sale mali bijeli zec jede zelenu salatu i dirigira repom.

doktore, ne sviđa mi se glazba. ja sam vam više za ambijentalu.
žao nam je, ovaj program smo uvježbavali tjednima.

doktore, mogu li obaviti zadnji poziv?
nismo ti mi hitna služba.
ako umrem?
onda se snalazi kako znaš.

odlično!

ja ne odgovaram za tebe ako legneš na taj stol.
doktore, ni ja.

X

Sadržaj

ZOVE SE EZRA
poredak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)

pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)

dječak sa selotejpom na rukama


IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja


APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)

posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)

sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)

u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)

kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)

rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)

završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)



Impresum