Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević
TVOJ ROĐENDAN JE BIO TOTALNI FIJASKO
počelo je.
zašto na putu do tebe nema asfalta? i zašto se prašina tako diže za mnom?
ali imate koze. što je lijepo.
on ti je otišao. primijetila si, znam.
imate vodovod, imate struju. kad će fasada postati bitna?
glavobolja je bila prejaka. netko je popio zadnji kafetin i ja sam opsovala.
ne znam točno zašto. tablete ionako ne pijem.
psovka je bila na mjestu.
dugo sam razmišljala o povratku.
ostala sam sjediti na mokroj zemlji promatrajući kako se svjetla u nekoj zgradi igraju s mojom vizijom svijeta.
fado. čisti fado otkako te znam.
nisam ja. ne oslanjaj se na mene. ne prati me. hodaj uz mene. ruka u ruci. čvrsto stisnute kao bol u zubima. lomi kosti. ne odlazi bez pozdrava.
pusti chasing doroteu, kažem.
i onda sam opet otišla.
tako je teško živjeti s glazbom.
način na koji se smije, način na koji te dira. obnavlja. definira.
nema te.
kući nikako nisam stizala.
hodajući po istom mjestu. zaustavljajući se pokraj mjesta koja su trebala biti tvoja.
gledaj onu zgradu, kažem, pogledaj je i znat ćeš zašto je svemir dubok.
zašto, pitaš me.
zato što smo mi ljudi plitki.
jebeš retoriku na koju moraš odgovarati.
pričaj o nečem, kažem, fali mi riječi u životu.
ne znam što želiš čuti.
nije bitno. ništa ja ne želim. samo ti pričaj.
mogu li na engleskom?
odustajem. više ništa ne moraš reći.
zašto, pitaš me.
dosadan si.
znaš, bojim se da će kazaljke stati baš kad ja uhvatim zalet.
i onda slijedi gutanje stvarnosti.
papirnate vrećice i hiperventiliranje.
spavaš li dovoljno?
samo kad ne mislim o sljedećem potezu.
Sadržaj
ZOVE SE EZRAporedak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto
rekao je da se zove kao ja
idi u dućan i donesi tri jaja i veliku bocu marmelade
visoko gore
kad dođem, ležat ćemo u istom krevetu i mijenjati raspored tijela
za tu ljubav u tvojim očima napravit ćemo tulum s puno piva i pelina
jesam ti pričala o svojoj razvratnoj osobini plakanja na ramenu? tuđem po mogućnosti
ti i ja smo daleko od ovog svijeta i to će nas uništiti ozbiljnije od hirošime i nagasakija
uživaj u mraku dok nema reflektora
ja ne odgovaram za tebe ako sjedneš na tu stolicu
sa ili bez
tvoj rođendan je bio totalni fijasko
zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto
ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve
on ti je bio moj prijatelj
pod kožom dupina nećeš naći čovjeka
sms koji je uzdrmao moju vjeru u boga kao takvoga
(priča o danas i sutra i onom poslije)
pristojno mjesto za odmor od stvarnosti
(autobiografska naklapanja)
dječak sa selotejpom na rukama
IZ VELEBITSKE 60
moj stari se ubio
moj je pogled amfetaminski susretljiv
u pet i četrdeset i pet ujutro imam izrazito infantilne potrebe
ja nikada nisam naučila igrati čovječe ne ljuti se
poslije je postalo jednostavno
istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote
pričam tiho kad te nazovem
dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji
pokušavam se sjetiti sretnih trenutaka
ljudi su smiješni kad su sretni
učini ovaj svijet našim
nedjelje su nas obilježavale
pogoršalo se sutradan
prošla je godina dana od nas dvije i tri od njega
jučer me obišla tjeskoba
pjevale smo arsena u krevetu
s tobom
podijeljeni na dvije strane činimo dva raskrižja
APENDIKS ZA DAVIDA
počet ću s klišejima kako oni ne bi završili sa mnom
(papirnati avioni stružu nebo)
posljednji trzaji šika
(opet razmišljam kako je rutina sasvim nakaradna za doček gostiju)
sajberseks jagodica bobica
(u ovakvim situacijama – nebo je stadion)
u dva ujutro, gledajući kako puštaju zmajeve
(sakrij se u slušalicu telefonske govornice)
kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)
rokenrol star, bježi dečko, ja sam umoran
(ajde marija, save yourself)
završit ću promatrajući ovo posve objektivno
(konzumeristički alter ego)
Impresum