Davide, svašta su mi radili | Marija Andrijašević

TVOJ ROĐENDAN JE BIO TOTALNI FIJASKO

počelo je.
zašto na putu do tebe nema asfalta? i zašto se prašina tako diže za mnom?
ali imate koze. što je lijepo.
on ti je otišao. primijetila si, znam.
imate vodovod, imate struju. kad će fasada postati bitna?

glavobolja je bila prejaka. netko je popio zadnji kafetin i ja sam opsovala.
ne znam točno zašto. tablete ionako ne pijem.
psovka je bila na mjestu.

dugo sam razmišljala o povratku.
ostala sam sjediti na mokroj zemlji promatrajući kako se svjetla u nekoj zgradi igraju s mojom vizijom svijeta.
fado. čisti fado otkako te znam.

nisam ja. ne oslanjaj se na mene. ne prati me. hodaj uz mene. ruka u ruci. čvrsto stisnute kao bol u zubima. lomi kosti. ne odlazi bez pozdrava.
pusti chasing doroteu, kažem.
i onda sam opet otišla.

tako je teško živjeti s glazbom.
način na koji se smije, način na koji te dira. obnavlja. definira.
nema te.
kući nikako nisam stizala.
hodajući po istom mjestu. zaustavljajući se pokraj mjesta koja su trebala biti tvoja.
gledaj onu zgradu, kažem, pogledaj je i znat ćeš zašto je svemir dubok.
zašto, pitaš me.
zato što smo mi ljudi plitki.
jebeš retoriku na koju moraš odgovarati.
pričaj o nečem, kažem, fali mi riječi u životu.
ne znam što želiš čuti.
nije bitno. ništa ja ne želim. samo ti pričaj.
mogu li na engleskom?
odustajem. više ništa ne moraš reći.
zašto, pitaš me.
dosadan si.

znaš, bojim se da će kazaljke stati baš kad ja uhvatim zalet.
i onda slijedi gutanje stvarnosti.
papirnate vrećice i hiperventiliranje.
spavaš li dovoljno?
samo kad ne mislim o sljedećem potezu.